Vjesnik: 18. 09. 2003.

Za stezanje remena nije kriv euro

MMF je objavio analizu trendova u eurozoni zaključivši da su za glavobolje, minuse i raskorak s pravilima eurozone isključivo odgovorne zemlje-prestupnice, dakle Francuska, Italija, Njemačka. Euro s njihovim problemima nema mnogo izravne veze, ocjena je stručnjaka pristigla nekoliko dana prekasno da bi ušutkala švedsku »nej« kampanju i dovela u pitanje njezinu uspješnu argumentaciju da je euro loš jer je Njemačkoj loše u eurozoni

LADA STIPIĆ-NISETEO

Trećeg utorka u rujnu u Nizozemskoj počinje parlamentarna godina; Prinsjedag je svečanost objavljivanja planova i politika za dolazećih 12 mjeseci, a nazoči joj i sudjeluje u njoj kraljica s najbližom obitelji. Kraljica Beatrix se na svečanost po tradiciji dovezla zlatnim kočijama - Nizozemci ih tako i nazivaju - kao iz bajke o Pepeljugi. Ono što će se kasnije čuti o vladinim planovima neće kraljičinu kočiju pretvoriti u bundevu jer baš nije tako loše u zemlji koja prolazi kroz najtežu gospodarsku krizu u posljednja dva desetljeća i službeno je uplovila u recesiju, ali će stegnuti remen mnogima iz razdragane publike kuda se probijala pozlaćena ljuštura kraljevskog reprezentativnog vozila.

Stoga je glavna zvijezda početka političke sezone ipak bio ministar financija obećavši »krv, znoj i suze« kako bi se donedavno europsko privredno čudo, u kratkom roku srozano do gospodarstva u stagnaciji, ponovo vratilo u staru, dobru kondiciju. Nizozemci su odlučili stegnuti remen. Drugog im nema. Kao i njemačko, i nizozemsko je gospodarstvo svoje uzlete zahvaljivalo izvozno orijentiranoj privredi. S krizom globalnih razmjera izvoz je usporio, negdje i stao, i kriza je zakucala na vrata.

Nizozemcima i Nijemcima za to nije kriv euro. Kriva je, eto, opća ekonomska klima na svijetu i orijentacija koja će u dobrim vremenima za sve značiti odlične prihode, ali u razdobljima biblijskih »mršavih krava« donositi šokove i ministrima financija i stanovništvu. Cijena ekonomskog oporavka Nizozemske je rezanje državnih troškova za skoro 17 milijardi eura, sve uz povećavanje nekih kategorija poreza. Nizozemskoj je financijska disciplina u eurozoni važnija i bitnija od mogućeg nezadovoljstva na ulicama kada sindikati u toj zajednici snažne socijale spoznaju da će ih ozdravljenje državnih financija stajati dvije godine zaleđenih plaća (sindikati traže porast od 1,5 posto), stanjenog sadržaja paketa socijalnih povlastica i ograničenja u mirovinama.

Dovoljno za revoluciju - da je u drugoj zemlji. Za razliku od Nizozemske - njoj je financijska disciplina ključna za stabilnost u eurozoni i Europi - Francuska će se praviti »blesava« i u tome tjeranju maka na konac i stvaranju vlastitih pravila unutar eurozone čije je uzuse ponašanja prihvatila, zaista su patetična pisma upozorenja iz Europske komisije.

Francuska, koja se ponaša kao država unutar države, sebično smatra da ništa nije toliko sveto da se ne bi smjelo prekršiti u interesu nacionalnih interesa. Sve za mir u kući! Njemačka će ići srednjim putem između striktne Nizozemske, ranije Portugala i Irske i s lanca otrgnute Francuske, iako će i ona teško iznaći formulu kojom će postići rezultate kao Nizozemska, dakle vratiti se u dopuštene okvire, ali bez posljedica s kojima se suočava njihov mali zapadni susjed.

A u financijama, kao i u sportu, vrijedi ona da bez boli nema rezultata. Međunarodni monetarni fond upravo je objavio analizu trendova u eurozoni zaključivši da su za glavobolje, minuse i raskorak s pravilima eurozone isključivo odgovorne zemlje - prestupnice, dakle Francuska, Italija, Njemačka. U dobrim vremenima, kada je novac curio sa svih slavina, tvrdi MMF, zemlje s problematičnom financijskom disciplinom ponašale su se doslovno kao pijani milijunaši, zaboravivši da nakon sedam debelih na pašu dolazi sedam mršavih krava i da je blagostanje, jednako kao i vrijeme recesije, vrlo prolazna pojava.

Stezanje remena stoga dolazi na dnevni red tek kada je recesija prisilila vlade na štednju. Prekasno, neefikasno, površno. Zato je Finskoj u eurozoni dobro a Italiji nije. S uvođenjem eura nema nikakve veze ni sraz demografije, sociologije i stečenih prava i navika. Nizozemci će morati raditi dulje od 62. rođendana i Francuzi od 61., milijun korisnika različitih vrsta socijalnih povlastica u Nizozemskoj spoznat će kako to u praksi izgleda kada država ustvrdi da novca više nema i da je izdašna aplikacija principa solidarnosti prema slabijima došla do limita.

Nekima će politika stezanja remena donijeti i trenutak istine: notorna je činjenica da se u zemljama visoke socijalne sigurnosti mnogima više isplatilo živjeti od socijale negoli od rada. S tvrdoćom novih mjera sudarit će se sve kategorije društva, stariji jer će im sniziti mirovine, bolesni jer će dio troškova za liječenje plaćati sami, a u nekim zemljama će štednja minimalizirati sadržaj liste besplatnih zdravstvenih usluga.

Francuska se s recesijom i državnom blagajnom u crvenom odlučila tući snižavanjem poreza, Nizozemska rastom. Ulazak države u minus ne bi smio biti nedopustiv prijestup ako ga slijedi razuman, dugoročan plan oporavka a ne vatrogasne mjere, upozorili su iz MMF-a. I Njemačka i Francuska preferiraju kratkoročnu kozmetiku umjesto dugoročne reforme, što je recept za nove probleme. Sve zajedno, Europu čeka nervozna jesen tvrde borbe ekonomskih realiteta s potrebama i stečenim pravima. Za što je euro najmanje kriv.