Vjesnik: 20. 09. 2003.

Vlada ne zna gdje je Gotovina, ali zna tko s njim održava vezu

Riječ je o Talijanu, dugogodišnjem Gotovininom prijatelju, koji je u lipnju 2001. omogućio i njegov bijeg brodom iz Hrvatske/ Ta je osoba opskrbljena s nekoliko mobitela, te se i danas se preko nje komunicira s Gotovinom, uglavnom SMS-porukama, stoji u pismu koje je iz Banskih dvora upućeno tajniku Haaškog suda

ZAGREB, 19. rujna - Iz pouzdanih zagrebačko-haaških izvora Vjesnik doznaje sadržaj pisma koje je Vlada uputila tajniku Haaškoga suda u srijedu popodne. Dokument s oznakom »povjerljivo« navodi činjenicu da je utvrđen identitet osobe preko koje obitelj odbjegloga generala Ante Gotovinina kontaktira s bjeguncem. Riječ je o Talijanu, dugogodišnjem Gotovininom prijatelju, osobi koja je u lipnju 2001. godine omogućila i njegov bijeg brodom iz Hrvatske. Ta je osoba opskrbljena s nekoliko mobitela. I danas se preko nje komunicira s Gotovinom, i to uglavnom SMS-porukama.

U pismu tajniku Haaškog suda je na nekoliko stranica opisano i što se dogodilo s nalogom za uhićenje odbjegloga Gotovine, oznake IT-01-45-I, od 8. lipnja 2001. godine do 18. rujna 2003. godine, kad je Vlada navela da uhidbeni nalog s tom oznakom ne može ispuniti.

Odmah u uvodu spominje se činjenica da je u ožujku 2003. godine Vlada podnijela prvo izvješće tajniku Suda, pozivajući se na 59. pravilo Pravilnika o postupku i dokazima Haaškog suda. Tom je prilikom, a u dokumentu piše, navedeno da su nadležna tijela u Hrvatskoj nakon kontinuiranog praćenja i analitičkog provjeravanja više od 25 osoba iz Hrvatske i inozemstva raširila mrežu mogućih izvora podataka o boravku i kretanju odbjegloga generala Gotovine.

Temeljem Zakona o policiji, 9. svibnja 2003. godine raspisana je javna nagrada za svakoga tko dostavi policiji relevantnu informaciju koja bi pomogla Gotovininu hvatanju i njegovu izručenju Haagu. Nakon objave raspisivanja te nagrade, policiji se javilo 143 građana. Golema većina pozivatelja zapravo je izručila mnogo pogrda i psovki policajcu koji bi se javio. Tek mali broj informacija djelovalo je ozbiljno, a kasnijom policijskom obradom pokazale su se lažnima.

Vladin dokument upućen Haagu smatra bitnom činjenicom intervju u Nacionalu s Gotovinom, objavljen 10. lipnja 2003. godine. Ivo Pukanić, koji je obavio taj novinarski posao, odbio je reći policiji gdje se susreo s Gotovinom, jer mu je obećao da će taj podatak zadržati za sebe. Novinar se tom prilikom pozvao na odredbe Zakona o javnom priopćavanju, koje mu dopuštaju da skrije podatke o izvoru objavljenih informacija. Policija i obavještajna zajednica, pak, postupajući po 177. članku Zakona o kaznenom postupku, poduzele su sve što bi moglo pripomoći otkrivanju mjesta na kojem su se Gotovina i novinar susreli. Bez uspjeha. Policijske uprave u Zagrebu i Šibeniku su odmah po objavljivanju razgovora u tjedniku pod pasku stavile dvije poznate Gotovinine adrese u Hrvatskoj. Stan u Zagrebu i obiteljska kuća u Pakoštanima otad su pod policijskom prismotrom.

Dokument u nastavku navodi malo poznati podatak da svaka dva tjedna službena tijela Hrvatske i predstavnik Haaškog suda u Zagrebu održavaju sastanke. Posljednji put bilo je to 11. rujna, kad su na temelju zaprimljenih obavještajnih podataka MUP i sve tri obavještajne agencije u Hrvatskoj - POA, OA i VSA - poduzeli akcije. No bez uspjeha.

Dokument potom navodi da je prije 45 dana novinar Pukanić susreo čovjeka od najvećeg povjerenja Carle del Ponte i njemu podastro podatke o mjestu i okolnostima susreta s Gotovinom, nakon čega je nastao i objavljeni intervju. Od tog suradnika tužiteljice dobio je, prema vlastitim riječima, uvjeravanje da će tužiteljici prenijeti vrlo vjerno sve navode iz svoje izjave. Smisao toga što je Pukanić rekao svodi se na tezu da od prvoga dana bijega Gotovina nije u Hrvatskoj ni u bližoj regiji.

U međuvremenu, navodi se pismu tajniku Haaškog suda, hrvatski su obavještajci održavali stalne kontakte sa sličnim službama u Austriji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Rusiji, Italiji, Francuskoj i Izraelu. Za posljednjih 18 dana rujna bilo je devet tih sastanaka, bez činjeničnog učinka po spoznaju o mjestu Gotovinina boravka.

Na temelju informacija s kojima su raspolagale i hrvatske obavještajne zajednice, britanske jedinice SFOR-a u BiH su poduzimale nekoliko akcija, ali bez uspjeha u hvatanju Gotovine.

Vlado Rajić