Stalni oponent Ivici Račanu u petak će pred novinarima objasniti razloge napuštanja socijaldemokrata

ZAGREB – Zdravko Tomac od sutra više nije član SDP-a! Naime, taj utjecajni član vladajuće stranke i stalni oponent Ivici Račanu za petak je sazvao konferenciju za novinare povodom ostavke na sve stranačke dužnosti i istupa iz članstva Socijaldemokratske partije Hrvatske«. Na konferenciji će Tomac pročitati i svoje najnovije pismo predsjedniku SDP-a Račanu. Tomca jučer nismo uspjeli dobiti za komentar, no vjerojatno je riječ o njegovom odgovoru na stav SDP-a i njegova predsjednika koji su odlučili na stalne Tomčeve provokacije ne odgovoriti onim što je on vjerojatno priželjkivao – izbacivanjem iz stranke.

U svojoj zadnjoj knjizi »Prijepori o nacionalnom« Tomac je poseban dio posvetio razlazu s Ivicom Račanom, tvrdeći da ga je on proganjao sedamdesetih i marginalizirao u SDP od 1997. godine, što je pridonijelo shvaćanju kako se u Tomčevom sukobu sa SDP-om zapravo radi o osobnom sukobu njega i Račana. Po Tomcu, sve je počelo još šezdesetih, kada je Račan bio predsjednik Aktiva omladine u slavnoskobrodkoj gimnaziji, a s tog mjesta je smijenjen Tomčevom zaslugom, jer je kao predsjednik Općinskog komiteta Saveza omladine Slavonski Brod smatrao da predsjednici aktiva omladine mogu biti samo dobri učenici, što Račan nije bio.

Račan mu je, po Tomčevom tumačenju, vratio kad je kao predsjednik ideološke komisije CK SKH imao »istaknutu ulogu u borbi protiv navodnih hrvatskih nacionalista i proljećara«. Tomac je, kako sam tvrdi, tada imao znatnih problema oko zapošljavanja i političkog djelovanja, te kako s raznih strana dobiva informacije o tome da je upravo Račan najveći kritičar njegovog djelovanja.

Tomac je u politici prošao sve. Još je 1967. bio prvi čovjek NK Dinama, a smijenjen je četiri godine kasnije zbog navodnog hrvatskog nacionalizma. Uređivao je knjigu ultrakomuniste Jakova Blaževića o traženju crvene niti i predavao u školi Josip Broz Tito u Kumrovcu. Krajem osamdesetih vidio je u federalizmu rješenje jugoslavenskih nacionalnih previranja, onda je sudjelovao u Tuđmanovoj Vladi nacionalnog jedinstva, zatim ratovao s istim Tuđmanom u zagrebačkoj krizi, pa izgubio na predsjedničkim izborima 1997. godine, pa je njegova lista osvojila najveći broj glasova trećeg siječnja, pa se postavio desnije od centralne struje u SDP-u i poručivao »dosta« Haagu i HNS-u, pa je marginaliziran u stranci...

Denis ROMAC