Slobodna Dalmacija: 03. 10. 2003.
Dijana, Dijana...
Saša LJUBIČIĆ
Cherie Blair mi je rekla da imam apsolutno pravo na mjesto veleposlanika za razminiravanje, tumači nam Dijana Pleština, supruga Ivičina. A, meni je Jozica s Pazara kazala da sam avion, i odmah sam se pripremio za uzlijetanje s Resnika.
Nevjerojatno, da nevjerojatnije biti ne može! Pa, nije gospođa Chair predsjedateljica Ujedinjenih naroda, pa da njezino mišljenje piza, niti je to što je izgovorila rekla u engleskom parlamentu, već uz obični cup of tea. I sad, kakvo tek treba biti razmišljanje gospođe Pleštine kad nam ona prepričava ćaskanje s čajanke s boljom polovicom engleskog premijera, jer bi to, kao, trebalo biti nešto p
olitički relevantno. Valjda je to balkanska logika: ako je Blair autoritet, onda mu je to i žena, jer drži tri kantuna u kući. Ma, nu!Nekidan sam uz ovaj slučaj spominjao Nušića, ali sad se ispravljam i velim da je njegova gospođa ministarka mala maca za našu Dijanu. I dobro su me podučili stariji novinari kad mi rekoše da što su političari duže na funkciji, sve manje vode računa o rejtingu, a sve više popuštaju običnim ljudskim slabostima.
I što sada premijeru znači da mu kuha veleposlanica, a ne profesorica Pleština, kad mu je svojom guračinom na funkcije skuhala tako neslanu kašu da je svim ovogodišnjim urodom soli, a rodila je ko nikada, ne bi zasolili.