Posjet Carle del Ponte Hrvatskoj pratilo je više novinara nego bilo kojeg državnika od proglašenja hrvatske samostalnosti, primjećuju strani novinari izvještavajući s jučerašnjeg hrvatskog političkog događaja prvog reda. Glavna haška tužiteljica hrvatska je »opsesija« najmanje dvije godine. U njenom izvješću Vijeću sigurnosti UN-a 2001. godine Hravtska je prvi put u posttuđmanovskom razdoblju prozvana zbog (ne)suradnje s Haškim tribunalom. U međuvremenu, poboljšala se suradnja u komunikaciji haškog suda i hrvatskih vlasti, novi plamen potpiren »slučajem Bobetko« ugašen je nakon generalove smrti. No, ostao je »slučaj Gotovina«.

Što smo doznali jučer? Hrvatska je ispunila sve zahtjeve Suda za predaju dokumenata, ali joj to u generalnoj ocjeni ne pomaže dok god je general Gotovina na slobodi. Carla del Ponte lijepo je to stilizirala, kazavši da će u narednom izvješću Vijeću sigurnosti, 9. listopada, naglasiti dobru suradnju Hrvatske u ispunjavanju zahtjeva Tužilaštva, ali i to da će iznijeti činjenično stanje vezano uz »slučaj Gotovina«. Drugim riječima, znamo li da su Velika Britanija i Nizozemska, a onda i Europska komisija u cjelini, našim političarima stavili do znanja da je Gotovina ključ za ratificiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kojeg je Hrvatska potpisala s EU, odnosno nastavak procesa približavanja EU, upravo »činjenično stanje« u slučaju Gotovina unatoč svim pohvalama na drugim razinama i dalje ostaje glavni hrvatski politički uteg oko vrata.

Carla del Ponte nije slučajno u svojoj izjavi nakon susreta s predsjednikom Vlade Ivicom Račanom spomenula dvostruku obavezu za međunarodnu zajednicu: onu koja se tiče hrvatskih obaveza poštivanja Statuta Haškog tribunala i onu koja se tiče nedavne Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a. Htjela je poručiti da možda njeni zahtjevi i izvješća, odnosno zahtjevi Tužiteljstva jesu ti oko kojih se formalno stara lome koplja kao odlučnima za hrvatsku »sudbinu«, ali da je prije svega riječ o međunarodnim obavezama koje je Hrvatska, kao članica Ujedinjenih nacija i međunarodni subjekt, dužna ispunjavati.

To što između Račana i Del Ponte nakon sastanka javno nije bilo nesuglasja, to što nitko nije inzistirao na »svađi« o pitanju gdje se Gotovina trenutno nalazi i što je najavljena međusobna razmjena informacija o tome i neka vrsta koordinirane akcije u Gotovininom privođenju pravde, to što je Del Ponte pozvala Gotovinu da se u interesu Hrvatske preda Haškom sudu, te to što je glavna haška tužiteljica podcrtala dobru suradnju hrvatskih vlasti s jednim »ali« - sve to, dakle, ne garantira da Hrvatska može očekivati kakav popust. Tu smo gdje smo bili i prije posjeta Carle del Ponte Hrvatskoj, samo nešto »smireniji« i rezigniraniji znajući da je u sljedećih 48 sati sve manje prostora da se dogodi čudo koje bi nas, čini se, jedino moglo izvući iz gliba u kojemu smo i iznad koljena.