Vjesnik: 14. 10. 2003.

Žaljenje zbog hrvatske odluke o zaštićenom pojasu, poziv na suradnju s Haagom

Žaljenje nije izrečeno zbog odluke utemeljene na zakonima, nego zbog činjenice da toj legitimnoj odluci nije prethodio dijalog/ Ministri snažnije podsjetili zemlje zapadnog Balkana na potrebu suradnje s tribunalom u Haagu

LUXEMBOURG, 13. listopada (Od Vjesnikove dopisnice) - Blaga kritika, preciznije žaljenje zbog jednostrane hrvatske odluke o zaštićenom ribolovnom pojasu i još jedno podsjećanje da će količina europskih integracija ovisiti o kvaliteti suradnje s Haaškim sudom, rezime su stavova o marginalnoj temi za ministre vanjskih poslova Europske unije, zapadnom Balkanu.

Prema prognozama, Ministarsko vijeće nije izašlo sa snažnom osudom hrvatske jadranske politike u posebnom priopćenju, kako je to, na nezadovoljstvo rimske Farnesine, obećavao slovenski ministar vanjskih poslova, a sam je tekst odraz razmišljanja o moru u sretnoj i harmoničnoj europskoj obitelji. Naime, jedna je sredozemna država članica stala na stranu utemeljenosti hrvatske odluke u međunarodnom pravu, posebice što će uskoro i sama imati problem s provedbom zacrtane politike zaštite Sredozemlja, tako da se sva galama svela na očekivano i umjereno diplomatsko žaljenje.

Žaljenje je, pak, bilo potrebno, jer je narušen princip dijaloga i jer se išlo mimo želja, interesa i zahtjeva osnivačke i buduće članice EU-a. Dakle, šefovi diplomacija »sa žaljenjem su ustvrdili da je hrvatski parlament odlučio proglasiti zaštićenu ekološko-ribolovnu zonu u Jadranu bez primjerenog dijaloga i koordinacije s drugim zainteresiranim zemljama«. Žaljenje je izraženo uz tvrdnju da dobrosusjedstvo i regionalna suradnja »tvore esencijalan dio procesa približavanja EU«, ali, istaknuto je, bez prejudiciranja ulaženja u »pravo suverene države izvedeno iz odgovarajućih međunarodnih zakona«. Žaljenje nije izrečeno zbog odluke utemeljene na zakonima - oni su također dio Unijine zakonske baze - nego zbog činjenice da toj legitimnoj odluci nije prethodio dijalog.

»Žaljenje« je čisto politički čin kojim se EU ogradio od daljnje eskalacije nesporazuma i dao do znanja da pitanje mora nije njegov posao. Ako postoje sporovi, oni se rješavaju na relevantnim UN-ovim adresama kao što su to činile i Unijine članice. U ovom su tonu bile izrečene sve reakcije u Bruxellesu, za razliku od nekih rimskih i, pogotovo, ljubljanskih.

Na inzistiranje Grčke, unesena je znatna promjena u odnosu na prvi prijedlog zaključaka, isticanje da kritika EU-a nema veze s odlukom utemeljenom u međunarodnom pravu. Ovo je i ta bitna razlika prema priopćenju talijanskog predsjedništva EU-a i nedavnom očitovanju visokog izaslanika za vanjsku i sigurnosnu politiku Javiera Solane o istoj temi. Stoga na kraju slijedi poziv Hrvatskoj da što brže uđe u konstruktivan dijalog sa susjedima ne bi li se razgovorima uklonila sva nezadovoljstva.

Priopćenje indicira da je cijela ova priča pri gašenju, posebice stoga što su u Luxembourgu ministri poljoprivrede i ribarstva dali zeleno svjetlo zajedničkom viđenju europske sredozemne ribarske politike. Politike čiji je odraz usvojeni saborski paket. Za raspravu ostaje zašto je cijela priča krenula baš na stranu na koju je krenula. EU je dao do znanja da mu se više ne bavi gotovim činom i da je vrijeme povratku te teme tamo gdje joj je i mjesto, stručnjacima, specijalistima, zaštićenijem, smislenijem, boljem održivom ribarstvu na Jadranu.

Drugi je dio Haag. Budući da izmjene uvijek više govore nego li završni tekst zaključaka, ministri su prihvatili snažnije podsjećanje zemalja zapadnog Balkana na potrebu suradnje s tribunalom u Haagu kao na »bitan element procesa stabilizacije i pridruživanja« čije će neispunjavanje »ozbiljno ugroziti približavanje Uniji«.

Kao odjek istupa Carle del Ponte u New Yorku pred Vijećem sigurnosti UN-a, stigao je i stav da Ministarsko vijeće, »priznavajući izvjestan napredak«, istodobno »sa zabrinutošću uzima u obzir« činjenicu da neke zemlje i dijelovi zemalja još uvijek nepotpuno surađuju sa sudom za ratne zločine. Ministri su se pozabavili samo prezimenima trojice bjegunaca pred međunarodnom pravdom ističući ponovo potrebu »intenziviranja napora za uhićenje Karadžića, Mladića i Gotovine«.

Lada Stipić-Niseteo