Vjesnik: 17. 10. 2003.

Piculina »dobra politika«

BRUNO LOPANDIĆ

Nakon što je s hrvatskim veleposlanicima akreditiranim u državama Europske unije analizirao situaciju u vezi s hrvatskim problemima, hrvatski je šef diplomacije Tonino Picula mirno i koncentrirano javnosti priopćio u kakvu je položaju uistinu Hrvatska.

Picula je rekao kako percepcija Hrvatske u EU ovisi o suradnji s Haaškim sudom i kvaliteti dogovora sa susjednim zemljama zbog jednostrana proglašenja ekološko-ribolovnog pojasa, te da nedosljednu politiku prema Haagu treba zamijeniti »dobrom politikom«. Ta »dobra politika« je, kako je to istaknuo Picula, lišena teza o tome da dvije zemlje Europske unije, Velika Britanija i Nizozemska, namjerno zaustavljaju Hrvatsku na njenu putu prema Uniji, i bez zabluda da će se doći do podjela unutar EU-a zbog suradnje Hrvatske s Haaškim sudom. Umjesto toga potrebna je svijest o potrebi ispunjenja kriterija i prekida s praksom nedosljedne politike.

Poruke hrvatskoga šefa diplomacije, u pravoj šumi nedosljednih, a često i kontradiktornih poruka koje dolaze iz krugova vlasti, nakon dugo vremena vrlo su jednostavne i jasne.

Hrvatska je u nimalo zavidnoj situaciji. Zbog oklijevanja u rješavanju ključnih problema Hrvatska se našla usred rastuće nervoze haaških dužnosnika zbog kritika koje im na račun sporosti upućuje SAD. Poruka o tome kako je potrebno prestati tražiti neprijatelje s jedne ili druge strane Atlantika ili se nadati nekakvoj unutareuropskoj neslozi, svaki put kada se situacija zakomplicira, uistinu je potrebna. Takvu poruku je bilo jednostavno iščitati i prije; Vijeće ministara EU- a je već nekoliko puta prihvatilo zaključke svih 15 zemalja u kojima se sve zemlje pozivaju na suradnju s Haaškim sudom. Bez obzira na to koja zemlja jest a koja nije ratificirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

No te poruke, u već uzavrelim predizbornim strastima, dolaze prekasno, a s obzirom na timing već započete kampanje traženja krivaca za hrvatske probleme, previše su sofisticirane. Picula je lekcije o europskoj solidarnosti zbog stava o hrvatskoj suradnji s Haaškim sudom podijelio netom pred parlamentarne izbore. U takvoj atmosferi u kojoj se samo nižu moguće lokacije Gotovinina skrovišta, a slabo se govori o zabrinjavajućim navodima da su njegovi pomagači u institucijama vlasti. O razvoju i budućnosti Hrvatske kao funkcionirajuće pravne države, gotovo je nepristojno govoriti.