Slobodna Dalmacija: 20. 10. 2003.

Tko će sve to platit

Anita MALENICA

Ljudi moji, tko će sve to platit? Moglo bi to biti glavno pitanje u ovoj predizbornoj kampanji, koja je počela i prije negoli je predsjednik države raspisao izbore. Naravno, u središtu pažnje javnosti najviše su oni koji su trenutačno na vlasti i koji obilato koriste državnu infrastrukturu za stranačke poslove. I inače poslovično smireni Ivica Račan prošlog je tjedna izgubio živce nakon što su novinari znatiželjno pitali kojim automobilima su se čelnici SDP-a dovezli na stranačke skupove u Dalmaciju. Zasmetalo je Račana neizbježno povlačenje paralele s HDZ-om i načinom na koji je ta stranka, dok je bila vladajuća, koristila novac poreznih obveznika za stranačku promidžbu. Račan po svaku cijenu želi ostaviti drukčiji dojam, i možda je nešto učinio kada je u pitanju forma, no sadržaj je, na žalost, ostao isti.

I dalje se, naime, ministri na stranačke skupove dovoze u skupim državnim automobilima. Ponovno se otvaraju davno otvorene škole i vrtići, a da ne spominjemo liftove. Organiziraju se i svenacionalni doručci na kojima vladajuća politička elita (uglavnom SDP) dijeli građanima darove. Sve neodoljivo podsjeća na vrijeme HDZ-a, iako su ipak danas metode nešto suptilnije i sofisticiranije.

Sudeći prema aktivnostima premijera i ministara iz redova najjače stranke vladajuće koalicije (SDP-a), Hrvatska je postala jedna velika parlaonica. Račan i ekipa obišli su "letećim cirkusom" desetak gradova u 15 dana pokušavajući animirati građane da im na kolektivnim seansama otvore dušu. Omogućili su građanima da vide drugo lice političara upinjući se da budu šarmantni i duhoviti, pri tome obilato računajući na kolektivnu svijest i obećavajući kako će u drugome mandatu riješiti sve probleme koje nisu u posljednje četiri godine.

Naravno, nije sporno da svaka stranka ima pravo izabrati najbolji način svoje promidžbe. Pri tome nije upitno ni to da u tome koriste i usluge inozemnih marketinških stručnjaka. A isto tako nemoguće je očekivati da činjenica da netko obnaša funkciju premijera ili ministra ne utječe na njegovu poziciju u korištenju državne infrastrukture u predizborne svrhe. No ono što vrijeđa zdravi razum jest upinjanje vladajućih političara da te svoje aktivnosti prikažu čiste kao suzu. Naime, svi smo mi ljudi od krvi i mesa i teško bi bilo za povjerovati kako ljudski ne želimo iskoristiti svaku prigodu za promidžbu, a poglavito kada je ulog tako velik — pobjeda na predstojećim parlamentarnim izborima.