Vjesnik: 20. 10. 2003.

Skandal na kraju mandata

VLADO RAJIĆ

Zašto se Sabor odlučio na samom kraju mandata upustiti u petljanje u osjetljivu materiju odnosa Hrvatske i Haaga? Zato što već četiri godine nema Tuđmana.

I prije, puno prije no što će Gotovina otići u bjegunstvo hrvatski je parlament imao na dnevnom redu odnose države i Međunarodnog suda u Haagu. Govorilo se danima, svađalo satima, a na kraju je bilo onako kako je to Tuđman tražio. U tom mandatu prethodnoga predsjednika optužnice su stizale, optužnice su se provodile. Istina, dokumentacija u neredu dostavljana je tribunalu i tužiteljstvu kako kad i kako god se na Tuđmana žestoko pritiskalo. Danas na ta vremena podsjeća samo Carla del Ponte, koja po nekom svom kriteriju uspješno odlazi u »prošlost« i tada skupljena iskustva svoja i svojih prethodnika pretvara u aktualnu ocjenu. Odatle i njezina newyorška i luxembourška ocjena »da Hrvati sa Sudom surađuju samo kad im se stavi nož pod grlo«.

Sabor je, samo da podsjetimo, ljetos dobio zahtjev Ivića Pašalića da se mijenja Ustavni zakon o suradnji Hrvatske i Haaga. Mjesecima se broji i razmak od dana kad je Joško Kontić prvi put podnio svoju interpelaciju. I onda, baš u trenutku raspuštanja, eto te Kontićeve točke na dnevnom redu, a da je dana mandata bilo, stigao bi i Pašalić na raspravu.

I što se sad događa? Stjepan Mesić, predsjednik Republike, poziva se na pravna pravila o tome tko jest, a tko nije stranka u postupku. Premijer Ivica Račan žali zbog saborske odluke, ali kaže da će je se Vlada pridržavati (?). Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić poriče da je riječ o lažnom domoljublju.

A nad svima njima - izbori.

Naravno da onda Kontić mrtav hladan, i neupućen, može pravnicima reći da se bave politikom, a ne pravom. Naravno da odvjetnici, besposličari u predmetu odbjegloga Gotovine tvrde da će im ta odluka pomoći u obrani. Naravno, da iz Haaga stižu prijetnje zbog nezakonitosti.

A Hrvatska? Bez svih tih službenih ili privatnih glava može, ali bez potvrde da surađuje s Tribunalom ne može. Baš to, bez čega ne može, ne dobiva, pa joj i »domaći izdajice« uništavaju i preostale sitne prilike.

Jer, nema nikoga tko bi sebe izjednačio s Hrvatskom, kao što je to Tuđman činio. Nije to zazivanje diktature. To je skromna tvrdnja da je država izjednačena s predizbornim očekivanjima. A to je onda diktatura stotina aspiranata na ono malo zastupničkih i ministarskih mandata.