Novi list: 24. 10. 2003.

Tko će izabrati pobjednika

Piše: Jelena Lovrić

Ja ću procijeniti tko je izborni pobjednik – izjavio je u intervjuu Globusu predsjednik Republike, odgovarajući na pitanje hoće li mandat za sastavljanje nove Vlade povjeriti stranci koja na izborima osvoji najveći broj glasova ili onoj koja će osigurati najveći broj glasova u parlamentu. Iz Mesićevih se odgovora može razabrati da će on izbornim pobjednikom smatrati onoga tko bude garantirao najširu koaliciju. To konkretno znači da šef države mandat ne namjerava automatski ponuditi šefu najjače parlamentarne stranke, nego onome za koga procijeni, tko ga uvjeri, da će dobiti većinu u Saboru.

Međutim, ugledna profesorica Mirjana Kasapović tvrdi da predsjednik nema tako širok manevarski prostor te da mandat za sastavljanje nove Vlade obavezno prvo mora povjeriti kandidatu najjače parlamentarne stranke, a tek ako ona ne bude u mogućnosti složiti koaliciju, koja će dobiti većinsko pojerenje Sabora, mandat se daje drugoplasiranoj stranci. Tako nalažu demokratski običaji i tako se ponašaju u etabliranim demokracijama.

Tko je u pravu: predsjednik Mesić ili profesorica Kasapović? Pitanje nije samo načelne naravi, nego bi možda moglo odlučiti tko će u Hrvatskoj formirati Vladu nakon narednih izbora: HDZ, koji bi – prema sadašnjem odnosu snaga – mogao imati najviše mjesta u Saboru, ali je pitanje hoće li uspjeti osigurati i većinsku podršku ili SDP, koji je sa sadašnjim partnerima, čini se, ipak za dlaku bliži tom cilju?

Pravni stručnjaci tvrde da ustavna norma daje za pravo šefu države, što god on odlučio. U Ustavu, naime, stoji da »predsjednik države povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi, koja na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine zastupnika«. Stipe Mesić je, dakle, ovlašten da procijeni kojoj će od parlamentarnih stranaka dati mandat. Ali i predsjednik bi se države morao držati dobrih demokratskih običaja. Nikako nije dobro, a nije ni simpatično, da s čelne pozicije dolaze izjave koje impliciraju samovolju i voluntarizam. Pogotovo jer je Hrvatska već imala predsjednika koji se smatrao ovlaštenim arbitrirati i nad izborima. Iz te se logike mora izaći. Predsjednik države povjerava mandat, ali o izbornom pobjedniku odlučuju birači. Njihova bi se volja i na Pantovčaku morala poštovati.

Najbitnije je ipak da se postizborna pravila igre moraju dogovoriti i znati unaprijed, prije izbora, a ne da se tek naknadno određuju i porihtavaju. I ne smiju biti kreirana samo voljom predsjednika. Prije ulaska u izbornu trku svi njeni sudionici – birači, kao i oni koje se bira – moraju znati regule izbora pobjednika. Jedino je tako rezultat jasan i nesporan. Samo se tako izbjegavaju naknadna mudrovanja, reklamacije i osporavanja. U narednim izborima, koji obećavaju tijesan odnos snaga, to će biti posebno važno. Ako bi, recimo, Sanader bio najjači, ali Mesićevom procjenom i odlukom Račanova koalicija dobije mandat, HDZ će takav rasplet stalno dovoditi u pitanje. Čak i ako sam nije sposoban konstituirati većinu, tvrdit će da mu je pobjeda ukradena i oteta. Ako dobije priliku a ne uspije formirati Vladu, vraćanjem mandata jasno potvrđuje svoju poziciju opozicije. Dugoročno je također važno utvrditi pravila igre, a ne da se za svake izbore poseže za improvizacijama. Profesorica Kasapović navodi da je demokratska smjena vlasti za Hrvatsku, kao demokratski još nekonsolidiranu državu, od odlučna značenja.