Vjesnik: 24. 10. 2003.

Hartmann: Javnost ne zna, vlast zna

Ured za odnose s Haagom redovito prima obavijesti o zahtjevima za dokumentaciju koju od Hrvatske traži haaško tužiteljstvo i iz tih se zahtjeva može zaključiti na koga bi se mogli odnositi / »Slučaj Gotovina« je klasičan primjer posljedica do kojih dolazi kad se čak i uski krug obavijesti da se nešto sprema

ZAGREB, 23. listopada – »Javnost u zemljama regije ne smije znati koje se osobe mogu naći na optužnicama, ali vlast u tim državama zna«, izjavila je ovih dana glasnogovornica haaškoga tužiteljstva Florence Hartmann. I time bacila sumnju i na hrvatsku vladu, čiji dužnosnici na javne upite redovito odgovaraju da nemaju pojma protiv koliko bi se i kojih osoba u Haagu mogla podići optužnica. Znači li to da ovdašnji stanari Banskih dvora ne govore istinu?

Činjenice su sljedeće: Ured za odnose s Haagom redovito prima obavijesti o zahtjevima za dokumentaciju koju od Hrvatske traži haaško tužiteljstvo. Ti zahtjevi, posebno otkad su odnosi što se dokumentacije tiče sređeni do perfekcije, moraju sadržavati vrijeme, mjesto, popis osoba i navođenje koje se to akcije vojske, policije, državnih tijela istražuju. Iz tih se zahtjeva može zaključiti na koga bi se dokumentacijski zahtjev mogao odnositi. Posebno kad se zna da se haaško tužiteljstvo uglavnom želi baviti ključnim nositeljima zapovjedne, policijske i političke odgovornosti.

Je li teško znati na koje se osobe moguće buduće optužnice odnose? Nije. Dakle, hrvatska vlast zna na koga bi se mogla odnositi neka buduća optužnica.

No Florence Hartmann kaže i da »javnost ne smije znati imena osoba u optužnicama koje se pripremaju«. Naravno. Postupovna pravila kaznenoga prava upozoravaju da je cilj svake faze postupka osigurati nazočnost mogućeg optuženika, osumnjičenika ili svjedoka na Sudu. »Slučaj Gotovina« je klasičan primjer posljedica do kojih dolazi kad se čak i uski krug javnost obavijesti da se nešto događa u vezi s tada umirovljenim generalom. I sasvim je svejedno je li mu obavijest o optužnici dojavio netko iz hrvatske vlasti u vrijeme kad je ona već bila napisana ili netko iz europske obavještajne zajednice u vrijeme dok se ona pisala u Haagu. Svejedno, jer je Gotovini ta informacija omogućila bijeg, a ranije izdana francuska putovnica uspješno skrivanje dulje od dvije godine. I iz stručne javnosti podaci cure. Odvjetnici imaju svoje novinare pa informacije često odlaze baš tamo gdje ne smiju. Ta su iskustva često komplicirala život i hrvatskoj vlasti i haaškim službenicima.

Stoga je Hartmann u pravu kad kaže da vlast u Hrvatskoj zna na koga bi se eventualne optužnice mogle odnositi. Ali je nekorektno u istoj izjavi spominjati i javnosti, jer se ona može čitati i ovako: »Eto vam vaša vlada, pa nju pitajte o optužnicama«. No u Vladi moraju šutjeti. A i kad šute, iz Haaga je prozivaju i ispituju njenu vjerodostojnost, kao u »slučaju Gotovina«.

Vlado Rajić