Večernji list: 25. 10. 2003.

Čemu dupli predsjednik, Ivice?

Piše: Višnja Starešina

Reći ću ti, dragi Ivice, nisam sigurna da je dobro imati duplog predsjednika. Predsjednika Vlade i predsjednika Vladinog savjeta za suradnju s Haaškim sudom u istoj osobi. Osobito u vrijeme kad gospođa del Ponte proživljava teške emocionalne stresove, kad joj u Beogradu premijer vraća kuvertu s optužnicama , jer je pogriješila adresu, kad ne može do NATO-a jer joj je Belgija uskratila osiguranje. Kad se to može tumačiti i kao preventivna intervencija NATO-a, a da bi spriječili da tužiteljica viče na ambasadore pri Sjevernoatlanskom savezu. Kad autoritet održava na još nepokopanom Aliji Izetbegoviću, poručujući mrtvacu da je bio pod njenom istragom. Ali se, eto, spasio smrću. Jedino hrvatska vlada uzdiže gospođu Carlu na razinu prvog prioriteta. Premijer joj servira sebe samog u ulozi dvostrukog predsjednika. A postoje i u Vladi i u partiji tako sjajnia rješenja za odnose s gospođom del Ponte, dragi Ivice. Recimo mali Tonino, idealan za sofisticirani politički pristup suradnji. Da predsjednik Tonino uobliči misao, onako kako umije, gospođi del Ponte, treba nekoliko mjeseci da uz pomoć MI6 i CIA-e dekodira što je Predsjednik rekao. I tek tad shvati da nije rekao ništa. Želi li se gospođi Carli dodijeliti suradnika sličnog temperamenta i stručnih performansi, želi li se ići udarništvom uz udarništvo, tu je gospođa Ingrid. Idealna za predsjednicu. Ako jedna ne pogine u prvom sučeljavanju dviju jakih osobnosti, zajedno su u stanju prevrnuti Velebit da nađu Gotovinu. Suradnja je zajamčena u oba slučaja. Tko može tvrditi da Tonino ne surađuje, ili da se Ingrid ne zalaže dovoljno?

A premijer bi se, dragi Ivice, trebao ponekad izvući iz sjene Carle del Ponte. Učiniti nešto a da mu ona i ne kaže. Vidjeti, primjerice, zašto Ministrastvo vanjskih poslova nije reagiralo nakon hapšenja Agima Cekua u Ljubljani, a na temelju srpsko-crnogorske optužnice. Ceku je, naime, hrvatski državljanin, pa je to bila dužnost. A i hrvatski je ratni zapovjednik, ako se zaboravilo. Ili, možda Slovenci još dekodiraju Toninovu epistolu.

Premijer, dragi Ivice, ne djeluje vjerodostojno ako i odluku o (ne)davanju dokumentacije odvjetnicima generala Gotovine skriva iza skuta Carle del Ponte i pravila Haaškog suda. Koje to međunarodno pravo brani dati bilo kome fajl iz svoje ladice? Dostavu te dokumentacije niti jedan domaći zakon ne zabranjuje. I to će nužno biti tvoja politička odluka, dragi Ivice. Kao što je i saborski nalog za dostavu dokumentacije bio politički. Za takve odluke, narodna mudrost kaže, treba imati određeni organ. Je li moguće da ga gospođa Carla ima više?