Novi list: 27. 10. 2003.

Bauk apstinencije

Piše: Jelena Lovrić

Još malo pa će apstinenti biti proglašeni glavnom opasnošću po sretan ishod skorih izbora i nacionalne interese Hrvatske. Kako će rezultat izbora, po svoj prilici, biti u direktnoj vezi s brojem onih koji će izaći na birališta, predizborna je kampanja otpočetka obilježena jurišom na neodlučne. To je sasvim legitimno. Nelegitiman je pokušaj da se odustajanje od izbora proglasi moralno problematičnim i politički neprihvatljivim.

Predsjednik je Mesić, pozivajući građane na izbore, ustvrdio da samo tako, svojim glasovima, mogu izravno utjecati na budućnost, Hrvatske i svoju vlastitu. Premijer Račan sa svojih skupova javnost uvjerava kako je izlazak na birališta svojevrsna domoljubna dužnost i obaveza. Veteranka Savka Dabčević Kučar poručuje da oni koji ne glasaju nemaju pravo poslije prigovarati, odnosno da su birači skloni apstinenciji – opasnost za ishod izbora. Poznati publicist Slavko Goldstein, koji u posljednje vrijeme ističe svoju bliskost s HNS-om, nedavno se otvorenim pismom obratio hrvatskim novinarima, prigovarajući im da previše negatorskim odnosom prema sadašnjoj vlasti potiču izbornu apstinenciju. Koja je – tvrdi Goldstein – pogubna za demokraciju u tranzicijskim zemljama, a u Hrvatskoj na vlast može dovesti stranke koje neće htjeti ili moći obaviti najvažniji nacionalni zadatak – ubrzano priključivanje Europskoj uniji. U agitiranje uključili su se i neki kolumnisti: klonule Račanove birače uvjeravaju da je neizlazak na birališta – glas za HDZ i gotovo su već ispisali optužnicu kako razočarani glasači ljevice vraćaju na vlast desnicu.

Tvrdnjama da su kritički nabrijani novinari ili demotivirani birači opasnost za ishod izbora, očito se pokušava prebaciti loptica i kamuflirati prava bit problema. Armiju apstinenata proizvela je vlast, ne mediji. Prije četiri godine dobila je gotovo plebiscitarnu podršku; danas nekadašnji Račanovi glasači, pritisnuti osjećajem da su prevareni i izigrani, tvore glavninu onih koji neće na izbore. U Hrvatskoj, naime, najveći dio apstinenata ne čine nezainteresirani nego rezignirani.

Suprotno Mesićevoj tvrdnji da se izlaskom na birališta odlučuje o vlastitoj sudbini, činjenica je da građani odustaju od svog biračkog prava upravo zato jer smatraju da se izborima ništa ne mijenja, da oni svojim glasovima ništa ne mogu postići. Prije četiri godine dali su glas za promjene, ali su promjene izostale. Apstinencija je izravna posljedica snažnog osjećaja nemoći. Račanova izjava, koja izlazak na birališta poistovjećuje s jednim velikim »Da za Hrvatsku«, bijeg je od vlastite odgovornosti i opasna insinuacija da suzdržani nisu za Hrvatsku. Tvrdnja gospođe Kučar da oni koji ne glasaju nemaju pravo na nezadovoljstvo, suprotna je demokratskim normama. Lončiće su pomiješali i oni koji u kritičarima i apstinentima vide armiju koja će HDZ vratiti na vlast. Ako netko HDZ-u omogući come back, bit će to sadašnja vlast koja je svoje birače otjerala u dešperaciju i osjećaj duboke apatije.

Apstinencija je u Hrvatskoj najčešće politički stav. Neizlaskom na izbore izražava se odnos prema ukupnoj političkoj strukturi zemlje. Biračko tijelo ima pravo i na takvu odluku. Kojoj pribjegava najčešće onda kad smatra da mu ništa drugo ne preostaje ili svako drugo rješenje doživljava kao manipulaciju.