Treba narodu reći istinu, a istina je, na žalost, i ono što je u Haagu posvjedočio Ante Marković. HDZ baštini politiku onih koji su beskrupulozno trgovali ljudima i hrvatskim teritorijem zbog ostvarenja svojih suludih ideja. Izjavila je to potpredsjednica Vlade i SDP-a Željka Antunović i to je jedno od rijetkih političkih očitovanja u vezi s prošlotjednim iskazom posljednjeg jugoslavenskog premijera pred Haškim sudom. I zasad jedino koje ga izričito potvrđuje.

Podsjetimo, Marković je ustvrdio da su mu Milošević i Tuđman priznali u Karađorđevu dogovorenu podjelu Bosne i Hercegovine. Također je rekao da se Tuđman nije mnogo uzbuđivao zbog srpskog granatiranja Vukovara i Dubrovnika jer je stradanjem tih gradova kupovao osamostaljenje Hrvatske. Mada je riječ o izuzetno važnom svjedočenju – po prvi put je relevantan izvor, usto i krunski svjedok raspada Jugoslavije, potvrdio zločinačku prirodu dogovora iz Karađorđeva, o čemu se dosad uglavnom nagađalo i posredno zaključivalo – Markovićev iskaz u hrvatskoj javnosti nije dobio odgovarajući tretman.

Kristalno je jasno zašto šuti HDZ. Svjedočenje o Tuđmanovu partnerstvu s Miloševićem te žrtvovanju Vukovara i Dubrovnika cijelu stranku dovodi u neugodnu situaciju. I to neposredno pred izbore, od kojih se očekuje ponovno osvajanje vlasti. Ali šutnja stranaka aktualne vladajuće koalicije također ima svoje krupne razloge. Antunovićkin zahtjev da se narod napokon suoči s istinom, danas će se teško realizirati. Jer se s tim u vezi odmah postavljaju dva logična pitanja. Prvo, ako vlast priznaje da je Marković u Haagu govorio istinu, zašto je sve dosad o tome duboko šutjela? U četiri godine ni glasa nije bilo čuti. Drugo, zašto je u Saboru donijela Deklaraciju o Domovinskom ratu, koja izričito pristaje uz Tuđmanovo tumačenje ratnih zbivanja. Antunovićka & društvo moraju, dakle, prvo reći zašto su pristajali uz laži i osobno sudjelovali u fabriciranju falsifikatorskih dokumenata. Nije, valjda, da su tek iz Markovićeva iskaza saznali istinu.

Narodu će teško otvarati oči oni koji su godinama glumili slijepce. Markovićevo je svjedočenje dragocjeno i nezaobilazno, ono će svakako pomoći utvrđivanju povijesnih istina, ali u Hrvatskoj neće imati otrežnjujuću ulogu. Tko je htio znati, pravu je prirodu sijamske veze Miloševića i Tuđmana davno mogao otkriti. Hrvatskoj su javnosti odavno dostupne i informacije o svjesnom žrtvovanju Vukovara. Još u ratu, primjerice, objavljeni su prijepisi telefonskih razgovora u kojima obrana Vukovara u noći uoči pada tog grada uzalud pokušava doprijeti do šefa države. Ali Tuđman spava i nitko ga se ne usudi buditi. Bez obzira na užas hrvatske Guernice.