U Hrvatskoj raste strah da će HDZ – dobije li vlast – ponovo provoditi čistke kakve je prakticirao u svome prvom desetljeću. Čak i njegovi čelni ljudi emitiraju signale, koji tjeraju na oprez. Sanader se hvali da će u državi uvesti red kako je to napravio i u stranci, ma što to značilo. Sumnje potpiruje i Hebrangovo opsesivno naganjanje crvenih vještica. Ako potpredsjednik stranke koja bi mogla preuzeti vlast, glavni problem današnje Hrvatske vidi u »povratku komunizma«, onda je s takvim utvarama u glavi svašta moguće. Na nižim razinama HDZ-ove uzdanice naveliko već paradiraju sa spiskovima onih koji ostaju i onih koji će biti nogirani.

Strah od HDZ-ova »ispravljanja nepravdi« pokazuje i izjava potpredsjednice Vlade i SDP-a Željke Antunović, koja tvrdi da bi Sanader »sjekao glave« u državi baš kao što je to uradio i u svojoj stranci. U HDZ-u su, kaže Antunović, »uklonjeni svi koji nešto misle, svi koji imaju ikakvu ideju kontra velikog vođe Sanadera« te ona najavljuje da bi – u slučaju njihova osvajanja vlasti – isto tako »glavom plaćali i ljudi koji su sve vrijeme radili svoj posao«. Zaključuje da se »odmazdi mogu nadati i oni koji jednostavno nisu htjeli opstruirati sadašnju vlast«.

Istina, Sanaderov bi način sređivanja stranke bilo opasno preslikavati na državu. Nije neki demokratski podvig uz pomoć Glavaša onemogućiti i marginalizirati Pašalića. U Hrvatskoj je nužno osposobiti institucije države, jer je samo tako moguće uspostaviti funkcionirajuću i urednu državu. Nemoguće je to provesti na način na koji se sređivao HDZ. Ali Sanaderu se svakako Pašalićeva eliminacija ne može uzeti za zlo. Dapače! Zato ne stoji Antunovićkino skandaliziranje nad HDZ-ovom unutarnjom »sječom glava«. Njena tvrdnja da je Sanader uklonio iz stranke »sve koji nešto misle«, ne odgovara istini i zapravo je poziv na solidariziranje s Tuđmanovim petim ortakom. Za razliku od njena zgražanja, javnost je Pašalićevo detroniziranje uzela kao znak poželjne transformacije HDZ-a. A sadašnjoj vlasti kao jedan od glavnih grijeha broji izostanak obećanog čišćenja na razini države. Politikom »minimalnih promjena«, kako je povodom HTV-a nedavno rekao Račan, trećesiječanjska je garnitura zapravo pogodovala raspirivanju čežnje za prijekim putem i jakom rukom. Svojim nečinjenjem utirala je put tome da Sanader sutra sređuje Hrvatsku isto onako kako je sredio i HDZ.

Na koncu, vladajuća je koalicija u četiri godine propustila donijeti zakon kojim bi se odredila razina kadrovskih smjena u trenutku promjene vlasti. U nove izbore Hrvatska ulazi bez norme koja bi predstavljala najbolju branu prakticiranju revanšizma. Tako se HDZ-u otvorenim ostavlja prostor da zapravo radi što hoće. A hrvatska država upravo plaća milijunske odštete onima koje je Tuđmanova vlast svojedobno, u svome revanšističkom orgijanju, neosnovano i nezakonito posjekla.