Vjesnik: 29. 10. 2003.

Prolazna slabost ili sunovrat slobode medija

TIHOMIR PONOŠ

Objava izvještaja o slobodi medija u svijetu Reportera bez granica izazvala je nemalo iznenađenje u Hrvatskoj. Drugi takav godišnji izvještaj sunovratio je Hrvatsku sa solidnog prošlogodinjeg 33. na loše ovogodišnje 69. mjesto. Za mnoge naše ljude, inače sklone na sve i sva gledati s visoka, vjerojatno još poraznije zvuči činjenica da je Hrvatska u društvu Tanzanije.

Reporteri bez granica sastavili su upitnik (53 kriterija) pomoću kojega su ispitivali slobodu medija u svakoj od 166 država obuhvaćenih izvještajem. Upitnik su u Hrvatskoj ispunjavali jedan novinar, jedan pravnik i jedan predstavnik nevladinih organizacija. Pitalo ih se o svakom obliku nasilja prema novinarima (od prijetnji do ubojstva) i medijima, o nekažnjavanju onih koji krše slobodu medija, zakonodavnoj i sudskoj situaciji, ponašanju vlasti prema medijima koje posjeduje država i međunarodni mediji, slobodnom protoku informacija na Internetu.

Pad se (istina, ne ovako dramatičan) u odnosu na prošlu godinu mogao očekivati. Glavni je razlog, navode u Reporterima bez granica podmetanje eksploziva pod automobil Ninoslava Pavića, što je Hrvatskoj donijelo velik broj negativnih bodova. Drugi veliki razlog su izmjene Kaznenog zakona i bespotrebno mijenjanje odredbi o kaznenom djelu klevete. Osim toga, novinari i dalje teško službenim putem dolaze do informacija. Novinari fizički u Hrvatskoj nisu ugroženi kao u nekim drugim (ponajprije azijskim) državama. Međutim, još dominira uvjerenje da svatko, samo ako poželi, može, ako ništa drugo, novinara ispsovati. Ocjeni o slobodi medija nije mogao doprinijeti ni broj sudskih sporova koji se vode protiv novinara i nakladnika. Posebice tome nisu mogle pridonijeti mnoge tužbe za naknadu »duševnih boli«, koje hrvatski sudovi rješavaju. Iz koje se godine (ili iz kojeg desetljeća) po sudovima ti sporovi vuku, za tužene nije relevantno. Vlast i političari (bez obzira bili na vlasti ili u opoziciji) uspjeli su sami sebi (a posljedično onda i rejtingu Hrvatske) zabiti nekoliko autogolova. Osim već spomenutog Kaznenog zakona, nekonstituiranje Programskog vijeća HRT-a sigurno nije poboljšalo ocjene Reportera bez granica, odnosno onih koji su odgovarali na upitnik.

Nekakvo nacionalno kukanje da je opet netko nepravedan prema Hrvatskoj ili da nas se gura sad već u društvo s Tanzanijom neće povećati slobodu medija u Hrvatskoj (ali ni njihovu odgovornost prema javnosti), niti će promijeniti doista turobno mjesto (da li zaista opravdano?) Hrvatske na ljestvici, koje je iznenadilo i Reportere bez granica. Slučaj Hrvatske ukazuje da su mogući veliki skokovi i padovi na ljestvici.