Vjesnik: 08. 11. 2003.

»Crni vrag« protiv »crvene krpe«

Baš kada smo pomislili da se najveći domaći predizborni džoker iz estradne svite odrekao sudjelovanja u kampanji, vjetar s Dinare dopuhao je preko Thompsonovih web-stranica u obliku poruke kojom poziva na rušenje sadašnje vladajuće garniture

HRVOJE HORVAT

Marko Perković Thompson odbio je nastupati u tekućoj predizbornoj kampanji, iako je bilo govorkanja da će nastupati za Hrvatski istinski preporod i Hrvatski blok Miroslava Tuđmana i Ivića Pašalića. Možda je Thompson u duhu drage mu kršćanske etike shvatio da nema smisla davati javnu potporu ikome i vabiti ljude na grijeh. Takva bi samozatajnost nesumnjivo bila dokaz da je baš Thompson najveća estradna »faca« ove predizborne jeseni, jer njegov bi izravan angažman na pozornici vjerojatno imao najveći utjecaj, s obzirom na to da je riječ o dijelu biračkog tijela kojemu se i inače obraća.

I baš kada smo pomislili da se najveći domaći predizborni džoker iz estradne svite odrekao sudjelovanja u predstojećoj kampanji, vjetar s Dinare dopuhao je preko Thompsonovih web-stranica u obliku poruke kojom poziva na rušenje sadašnje vladajuće garniture. On je još zove »komunističkom«, što je vjerojatno najveća uvreda koju je putem mogao smisliti za koaliciju na vlasti, iako ne izlazi iz okvira očekivanog govora najprodornijeg domaćeg estradnog »dešnjaka«.

Budući da nije riječ o pozivanju na nacionalnu, vjersku i bilo kakvu mržnju – osim, dakako, onu prema »ljevici« – takva su ideološka sukobljavanja sasvim prihvatljiva pojava i Thompsonov stav ne može se s te strane anatemizirati. Njegova je pozicija takva da je potpuno očekivana povika na one koji su, kako veli, »činili sve da bi uništili hrvatsku državu, rasprodali je, prezadužili, a hrvatske branitelje i istaknute pojedince koji su je stvarali ponizili i osramotili«.

Dakako, pitanje je jesu li to doista učinili, ili subjektivna procjena autora pamfleta ipak ima rupa u teoriji i praksi, sadašnjoj i prošloj? Možda stvarno treba »posrnulu hrvatsku državu ponovno uspraviti, vratiti joj ponos, dostojanstvo i hrvatsku vlast«?

Thompson dalje kaže: »Vrijednosti o kojima sam ja progovarao, Bog, Domovina, Obitelj, temeljne su vrijednosti u programima većine "naših" stranaka (u javnosti prepoznatljive kao hrvatska desnica). Ali još jedna stvar koja je za mene imperativ, a to je hrvatsko zajedništvo, na koje sam stalno i uporno pozivao. Moja velika želja je bila da za ove parlamentarne izbore dođe do okupljanja hrvatskih državotvornih stranaka, a oko njih da se okupe svi domoljubi, počev od hrvatskih branitelja, intelektualaca, osobe iz javnog života itd«.

Simplificiranost, ali i prodornost, izrečenih poruka očekivana je od »crnih« kojima krpa, iako baš i ne tako crvena, još predstavlja omiljeni afrodizijak i zgodan šlagvort za prozivke.

Kako se u domaćem tisku znala provući i paralela Thompsona s Bruceom Springsteenom iz pera rock-kritičara Darka Glavana – iako je riječ o neusporedivom, sasvim različitom obliku patriotizma i razini promišljanja, da i ne govorimo o umjetničkim dometima – evo prigode za obranu Springsteena kojem je tom prilikom nanesena nepopravljiva šteta i duševna bol.

Usporedba aktualnog, »internetskog« i pomalo interventnog djelovanja obojice savršena je prigoda i vrlo konkretan dokazni materijal. Dok Thompson žučljivo poziva na smjenu vlasti, Springsteen je tekstovima na svojim web-stranicama branio žensku postavu Dixie Chicks – čija je članica i kći nedavno preminulog vječnog »odmetnika« Johnnyja Casha – nakon što su je izjave protiv Georga W. Busha dovele do uvredljivih prijetnji američkih konzervativaca kojima je u Hrvatskoj pandan upravo djelovanje Marka Perkovića Thompsona.

Ako je Springsteen i sam riskirao odmazdu dijela masovne publike, koju je ionako već iznervirao pjesmom »American Skin (41 Shots)« o newyorškim policajcima koji su 41 metkom napunili nenaoružanog useljenika tamne boje kože, Thompson bi za bilo kakvu usporedbu mogao javno zahtijevati, recimo, da se kazne ubojice obitelji Zec. Razlika je očita, i velika – i u stvarnom životu i na Internetu – a svaka daljnja usporedba nemoguća.