Vjesnik: 10. 11. 2003.

Saborski zastupnik - zasad najunosniji posao u Hrvatskoj

Prosječna plaća saborskih zastupnika je oko 15.000 kuna, što znači da neki primaju i više / Zastupnički paušal koji je neoporeziv iznosi 1230 kuna, a nakon prestanka mandata dobivaju šest mjeseci punu i šest mjeseci pola plaće, imaju pravo na povlaštenu mirovinu, besplatan prijevoz zrakoplovima, brodovima, vlakovima, autobusima, plaćen im je smještaj u Zagrebu, kilometraža za korištenje vlastitog automobilam naknada za odvojeni život...

ZAGREB, 9. studenoga – Da je saborski zastupnik najunosniji i najprivlačniji posao u Hrvatskoj, potvrđuje i činjenica da se za predstojeće izbore kandidiralo čak 5119 kandidata, što je naspram prošlih izbora svojevrstan rekord, jer ih je tada bilo 4006. Za jedno mjesto u Hrvatskom saboru se u prosjeku natječe 30 kandidata. Saborski zastupnici - budući i sadašnji - svjesni su da Sabor daje mnoge mogućnosti i beneficije koje imaju rijetki hrvatski građani.

Prosječna plaća saborskih zastupnika je oko 15.000 kuna, što znači da neki primaju i više. Zastupnički paušal koji je neoporeziv iznosi 1230 kuna, a zastupnici i nakon prestanka mandata dobivaju šest mjeseci punu plaću, a sljedećih šest mjeseci pola plaće. Također, oni koji odu u mirovinu, dobivaju povlaštenu mirovinu nakon dvije godine i jednog dana neprekinutog saborskog mandata.

Uza sve to, zastupnici uživaju i povlasticu besplatnog prijevoza po cijeloj zemlji (zrakoplovima, brodovima, vlakovima, autobusima) te im je plaćen smještaj u Zagrebu, kao i kilometraža za korištenje vlastitog automobila. Sve to dobro su iskoristili neki zastupnici iz prethodnog mandata, koji se barem prema listama koje su predložile stranke na predstojećim izborima neće više pojaviti u hrvatskom parlamentu. Začuđujuće je da svaki 808. punoljetni Hrvat ima namjeru biti saborskim zastupnikom, iako Hrvatska, barem deklarativno, želi biti apolitična zemlja. Međutim, politika je privlačno zanimanje bez obzira na to koliko se o njoj loše govorilo i pisalo i koliko se politička elita kritizirala.

Zastupnička bi dužnost trebala biti časna, odnosno svaki bi trebao biti svjestan da zastupa građane koji su ga birali u njegovoj izbornoj jedinici. Međutim, svi sazivi Sabora od neovisnosti, a 23. studenoga će se birati peti saziv, to su zaboravili te im je izgleda ipak najvažnije kolika će biti njihova primanja i povlastice.

U javnosti se dužnost saborskog zastupnika doživljava kao komercijalna povlastica, i to s punim pravom. Jer, do zastupnika je građanima vrlo teško doći budući da je Izborni zakon nepromijenjen i građani, zapravo, glasaju za liste, a ne za ljude koji bi ih trebale zastupati u parlamentu. Zato je građaninu vrlo teško doći do saborskog zastupnika koji bi u parlamentu govorio o određenom, specifičnom problemu neke sredine te ju promovirao na nacionalnoj razini. Problemi određenih sredina u Hrvatskoj vrlo su rijetko bili zastupljeni u prošlom sazivu Sabora, koji se uglavnom bavio politikantskim temama, a stručne rasprave su, na žalost i čuđenje cijele nacije, ostavljale veliku saborsku vijećnicu žalosno praznom. Neosporna je činjenica da je prošli saborski saziv razočarao građane, jer se uglavnom radilo o glasačkoj mašineriji koja je bez ikakvog razmišljanja, gledajući u predsjednika određenog zastupničkog kluba, dizala ruku za neki zakonski prijedlog. Stručne rasprave su potpuno izostale.

Treba napomenuti da saborski zastupnici, odnosno ljudi koji se kandidiraju na to mjesto, ne trebaju imati nikakvo posebno iskustvo, ali ni određenu školsku spremu i da se nakon što se sazove novi Sabor, u stranačkim klubovima određuju afiniteti pojedinih zastupnika prema pojedinim temama. Pojašnjeno, svaki je zastupnik zadužen za određenu temu te je, kao primjerice u nogometu, zadužen i za »repliku« suparničkog igrača. Rijetki su oni koje se može u prošlom sazivu Sabora izdvojiti kao stručnjake koji su se profilirali na određenom području, odnosno ljude koji žele pridonijeti razvoju zemlje i koji argumentirano brane svoje stavove.

Žalosna je činjenica da će mnogi hrvatski stručnjaci prije posegnuti za zastupničkim mandatom, nego za svojom pravom strukom, jer je zastupnički mandat i zastupnička plaća mnogo privlačnija od, primjerice, plaće znanstvenika, liječnika ili doktora znanosti, pa čak suca ili sveučilišnog profesora. Treba napomenuti da uz sve financijske prednosti zastupnici koji nisu iz Zagreba imaju pravo i na naknadu za odvojen život, bez obzira što im je u Zagrebu osiguran smještaj i to u iznajmljenim stanovima koje država plaća. Cijena takvog stana je oko 2500 kuna mjesečno samo za najamninu plus 500 kuna za režije. Međutim, neki saborski zastupnici nisu se složili s tim da stanuju u iznajmljenim stanovima te su i dalje odlučili stanovati po raznim zagrebačkim hotelima, koje im također plaća Sabor, odnosno porezni obveznici.

Treba napomenuti da, što se mirovine tiče, saborskom zastupniku ona iznosi 65 posto plaće i povećava se dva posto za svaku godinu staža, pa je relativno lako izračunati da će zastupnici s dugim stažom, a takvih u svim strankama ima prilično, zaraditi mirovinu o kojoj prosječni hrvatski umirovljenik sa visokom stručnom spremom može samo sanjati. I, tko kaže da nije dobro biti saborskim zastupnikom? Zato ne treba čuditi toliki broj kandidata za jedno saborsko mjesto.

Dada Zečić