Vjesnik: 11. 11. 2003.

Zbogom nategnutom kvorumu u sabornici

Ako se traži disciplina unutar stranaka, tražit će se i tzv. koalicijska disciplina unutar većinske, odnosno manjinske grupacije stranaka

ZAGREB, 10. studenoga - Istraživači javnoga mnijenja se slažu: izborni pobjednik će nakon 23. studenoga u Saboru imati tijesnu većinu. Tijesna većina za peti saborski saziv znači prekid 14-godišnje navike bojkota kvoruma, zastupničke radne nediscipline i promjenu uloge i značenja klubova zastupnika i radnih tijela parlamenta. Zašto? U raspuštenom Saboru vladajuća je koalicija imala 87 mjesta, a oporba 63. Ta 24 glasa razlike omogućavala su mnogim zastupnicima da »markiraju« u vrijeme glasanja.

Sličnu je logiku javnost mogla uočiti na zatvorenoj sjednici Vlade koja se očitovala o saborskom zaključku u vezi s Gotovinom. Za vrijeme glasanja u hodniku su bili HSS-ovi ministri Pankretić i Pecek, Strugar je bio na putu, a Simonić se suzdržao. Odluka je, dakle, donesena jednoglasno, uz jedan suzdržan glas.

U novom saborskom sazivu s tijesnom većinom vladajuće koalicije takva odluka ne bi mogla proći. Sabor će vjerojatno imati 151 zastupnika, kao i dosad. Deset puta 14 mandata po izbornim jedinicama, plus osam zastupnika manjina i tri zastupnika dijaspore. Ako će većina imati, recimo, 78 zastupnika, a manjina 73, da bi odluka bila pravovaljana na sjednici mora biti 76 zastupnika. Recimo da ih je 40 iz oporbe, a 36 iz većinskih stranaka. Jasno je kakav bi ishod bio. A sve bilo legalno. Zaključak: u tijesnim izbornim rezultatima zastupnička disciplina mora biti naglašena, dolazak na sjednice obavezan.

Disciplinske obveze rastu posebno u radnim tijelima. Sa 13 članova po odboru (jer Poslovnik Sabora se nije mijenjao) ostaje dosadašnji omjer vlasti i oporbe sa sedam većinskih i šest manjinskih članova. Nema teorije da se odluke mogu donositi kao dosad, da se na te sjednice ne dolazi logikom »naših će biti više«, kako se to znalo objašnjavati. A o bojkotu sjednica radnih tijela da se i ne govori. Onako kako je HDZ, na primjer, postupao posljednjih saborskih mjeseci ni jedna oporba više ne može raditi u okolnostima tijesne većine. Nastavi li se ta praksa, oporba gubi smisao, jer je malo vjerojatno da će do pukog preglasavanja dolaziti kao u prošlom mandatu.

S druge strane, stranke iz većine neće moći sa sigurnošću računati da će njihovi stavovi o zakonskim projektima prolaziti istom preglasavajućom lakoćom. Brojat će se svaka ruka.

Da bi se osigurala plenumska i disciplina u radnim tijelima, morat će se promijeniti i smisao zaključaka klubova zastupnika. Baš zato što je većina nesigurna i baš zato što, bez obzira na rezultate izbora, oporba može nadglasati većinu u spomenutom primjeru, ni jedni ni drugi ne mogu se poigravati dolascima na sjednice.

Ali, tijesna pobjeda podrazumijeva još nešto. Ako se traži disciplina unutar stranaka, tražit će se i tzv. koalicijska disciplina unutar većinske, odnosno manjinske grupacije stranaka. Ono što je HSLS napravio u prošlom mandatu, u najavljenim tijesnim izbornim rezultatima, dodatna je parlamentarna opasnost. Jer, neki novi Budiša bi, bez obzira na izborne rezultate i volju birača, mogao manjinu pretvoriti u većinu i time poništiti izborne rezultate.

Sve to nalaže strankama da dobro razmisle s kim se udružuju i mogu li se te koalicije održati sljedeće četiri godine.

Vlado Rajić