Vjesnik: 12. 11. 2003.
Manjkavo komuniciranje
SANJA KAPETANIĆ
Pulsovo istraživanje stavova građana o radu hrvatske vlade pokazalo je da građani o njezinim rezultatima baš i ne znaju mnogo. Pa gotovo 60 posto ispitanika tvrdi da nezaposlenost i dalje raste, iako je godinu i pol konstantno padala i tek je u listopadu prvi put lagano porasla za 16 posto, kada su se na burzu rada vratili turistički sezonci. Više od polovice ispitanih nikad nije čulo za potpredsjednika Vlade zaduženog za društvene djelatnosti te ministre Željka Peceka
i Ljubu Jurčića zadužene za malo poduzetništvo i gospodarstvo.Da nešto ne štima u Vladinoj komunikaciji s građanima, koalicijski političari počeli su priznavati prije otprilike godinu, i to tek kada su se našli pod nešto izraženijim pritiskom oporbe. No, i to priznanje imalo je prizvuk optuživanja građana za neznanje i neinformiranost. Ubili smo se od posla, a to nitko ne zna cijeniti, svi nas samo napadaju, a mi smo toliko toga dobroga učinili, tvrdilo se između redova.
To najbolje svjedoči o ignoriranju osnovnih postulata demokratskih sustava u kojima su građani Vladini poslodavci, svojevrsni »vlasnici« države koji političare plaćaju za upravljanje državnim poslovima, pa imaju i pravo na informacije o rezultatima njihova rada. I to u svima razumljivom ob
liku. I svaki građanin do njih mora doći lako i jednostavno. Ako to znači da se neka informacija u medijima mora ponoviti 1001 put, onda je treba ponoviti 1001 put. Točka. Jer o točnim, razumljivim i lako dostupnim informacijama ovise odluke koje svaki građanin donosi o važnim životnim pitanjima.No, Pulsova anketa pokazala je, na primjer, da većina građana smatra kako njihovi krediti s velikim vanjskim dugom imaju manje veze od kredita države, iako je udio državnog duga oko 38 posto, a ostatak su krediti građana i tvrtki. Dakle, čak ni kada je opozicija vanjski dug odabrala kao jedan od predizbornih aduta, vlast se nije dovoljno potrudila objasniti o čemu je tu riječ, iako joj istina i te kako ide u prilog. No, to je manje važno od činjenice da zbog te aljk
avosti građani nisu imali sve potrebne informacije za neke važne odluke. Na primjer, da su znali kako se nezaposlenost smanjuje, a da zbog vanjskog duga Hrvatska neće završiti kao Argentina, možda bi se lakše odvažili na neki poduzetnički pothvat, ulaganje u neki oblik dodatnog obrazovanja, kupnju stana, auta, kompjutora. To što će na izborima možda smijeniti one koji su im propustili reći sve što su trebali manje je važno od činjenice da su možda propustili neku važnu prigodu jer nisu imali dovoljno informacija za pravu odluku.