Feral Tribune: 15. 11. 2003.

DVOLIČNOST GODINE

Neki dan se u svojoj kolumni novinarka Novog lista Jelena Lovrić s pravom zgražala nad izjavom bivše kanadske policajke i Đapićeve kandidatkinje u 10. izbornoj jedinici, izvjesne Ruže Tomašić, jer je ova javno požalila što raketa ispaljena na Banske dvore 1991. godine nije usmrtila jednog od dvojice Tuđmanovih sugovornika. Pronicljiva novinarka kao da je naslutila da se iza takvih izjava možda krije netko mnogo gori, pa je dotičnu Đapićevu marionetu s pravom prozvala kao deklariranog mentalnog ubojicu.

Kao što to u takvim ekstremnim slučajevima obično biva, činjenice su još daleko gore nego što se može naslutiti iz jedne jedine izjave bivše kanadske policajke. Dotična Ruža Tomašić, koja se je učlanila u HSP pod mojim vodstvom u Kanadi 1990. godine, neočekivano se iste godine na Tuđmanov poziv odazvala i vratila u Hrvatsku te postala ubrzo jednom od glavnih službenika u Tuđmanovom osobnom osiguranju.

Naime, u rujnu 1991. godine, zajedno s Antom Paradžikom i još nekim živim svjedocima bio sam pozvan na tajni sastanak u strogom središtu Zagreba kod jednog uglednog zagrebačkog poduzetnika i sadašnjeg velikog prijateIja predsjednika Stjepana Mesića, gdje smo poprilično iznenadeni ugledali tadašnju Tuđmanovu tjelohraniteljicu Ružu Tomašić. Ona je zahtijevala da sastanak bude u šest očiju, ali je ipak bio u osam očiju. Ruža Tomašić upozorila je Paradžika i mene da je donijeta odluka o našoj fizičkoj likvidaciji na najvišem državnom nivou, od samog predsjednika Tuđmana, te da se pokušamo spasiti, jer smo obojica u životnoj pogibelji.

O tome smo obavijestili, sakrivajući naš izvor informacija, najbliže ljude, no tragedija se nažalost nije mogla izbjeći i Paradžik je desetak dana kasnije stvarano ubijen. Sve ove i mnoge druge činjenice predane su pred više od dvije godine Državnom odvjetništvu RH u Zagrebu radi revizije postupka ili otvaranja novog postupka za ubojstvo Ante Paradžika, ali do danas odgovornima se ništa nije dogodilo, čak nije podnijet niti zahtjev za pokretanjem istrage.

Ono što je skandalozno, degutantno i za svaku pa i pravosudnu osudu (neprijavljivanje počinitelja teškog političkog umorstva), jest činjenica da je Ruža Tomašić, šuteći punih dvanaest godina o naredbodavcima tog zločina, postala njihov suučesnik... Ruža Tomašić nije samo mentalni ubojica već i prikriva naredbodavca i organizatore okrutnog političkog zločina nad liderom Hrvatskog proljeća ali i Hrvatske stranke prava, kojoj se dotična, nakon što je 12 godina šutjela o ubojstvu svojega dopredsjednika, na čijem mjestu danas sama sjedi, čak usudi biti kandidat na izborima.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861