Vjesnik: 18. 11. 2003.

Ni jednom premijeru neće biti lako s Tomčićem

Najveća enigma predstojećih izbora, HSS Zlatka Tomčića, i dalje ne želi reći kojem će se taboru prikloniti nakon nedjelje / Pragmatični šef HSS-a već je izjavio da ne robuje ideološkim podjelama i da su njegovoj stranci prihvatljivi svi partneri, od lijevog do desnog centra, čime si je otvorio širok manevarski prostor / Na temelju nedavnih istraživanja, HSS-ovo je biračko tijelo ipak sklonije koaliranju sa SDP-om nego s HDZ-om

ZAGREB, 17. studenoga - Odbrojavanje do otvaranja birališta 23. studenoga praktički je počelo, a neizvjesnost je, kad je riječ o izbornom ishodu, veća nego ikad. Situacija je toliko nejasna i neizvjesna da se iz dana u dan, na temelju raznoraznih anketa, mijenja slika buduće vlasti. Čas je u prednosti lijeva, čas desna koalicija, u kampanju se uvlače najjači aduti i zaoštravaju napadi na protivnike. Najveća enigma predstojećih izbora, HSS Zlatka Tomčića, i dalje ne želi reći kojem će se taboru prikloniti nakon nedjelje.

Iako »seljaci« još od proljeća tvrde da će o potencijalnim koalicijskim partnerima razmišljati tek u izbornoj noći, kad budu poznati rezultati, malo tko u to vjeruje u potpunosti. No, točan odgovor u ovo predizborno vrijeme na pitanje koga će Tomčić radije izabrati za partnera - Račana ili Sanadera - bio bi zapravo samo puko nagađanje. Jer, pragmatični šef HSS-a već je izjavio da ne robuje ideološkim podjelama i da su njegovoj stranci prihvatljivi svi partneri, od lijevog do desnog centra. Time si je otvorio širok manevarski prostor i vjerojatno je točno da još važe kojoj se opciji prikloniti.

Ako nakon SDP-a bude koalirao s HDZ-om, malo tko će mu to zamjeriti, barem ne onako kako se to, na primjer, zamjera HSLS-u i Draženu Budiši. To je zato što bi Tomčić lako mogao naći uporišne točke i za koaliciju s desnim i za ponovnu koaliciju s lijevim strankama. Na ruku mu ide i stav europskih konzervativnih i narodnjačkih stranaka s kojima HSS ima bliske odnose a koje bi, nije tajna, HSS radije vidjele u koaliciji sa srodnim strankama, dakle DC-om, HSLS-om i HDZ-om. Tomčiću to naravno diže cijenu i osigurava bolje pozicije za pregovore s lijevom opcijom.

S druge se pak strane tvrdi, na temelju nedavnih istraživanja, da je HSS-ovo biračko tijelo ipak malo sklonije koaliranju s SDP-om nego s HDZ-om. Iako to zvuči pomalo apsurdno, jer HSS i HDZ dijele sličan birački korpus, baš zato i nije potpuno nelogično. Sudeći prema učestalim otrovnim strelicama koje posljednjih dana stižu iz HDZ-a, reklo bi se da je koalicija Sanadera i Tomčića dalja no ikad.

Hadezeovci su »seljake« nazvali trgovačkom strankom koja podjednako sa SDP-om snosi odgovornost za stanje u državi. Za golem uvoz hrane optuženi su upravo HSS-ovci, »jer se na uvozu hrane bogati uvoznički lobi koji kontrolira HSS«. I Tomčić je prozvan zbog sukoba interesa, jer njegova tvrtka posluje s državom.

Na te su optužbe HSS-ovci odgovorili tvrdnjama da je u HDZ-u i dalje na djelu najgori tuđmanizam, a Sanaderove ocjene okarakterizirali su nepolitičkim, dječačkim ispadima koji od Ive Sanadera nikad neće napraviti političara velikog kalibra. Sanader je pak pozvao članstvo HSS-a da glasa za HDZ, »jer je glas za HSS zapravo glas za SDP«. Na sve to Tomčićevi ljudi na terenu poručuju: »Samo ne s HDZ-om, Račan nas ipak nije pokrao«.

Iako iz cijele te kakofonije proizlazi da tako ljuti neprijatelji nemaju nakon izbora što tražiti skupa, od Sanaderovih najbližih suradnika dolazi zaključak da postizborna koalicija s HSS-om nije isključena, jer je Tomčić za vlast spreman mnogo toga otrpjeti.

HSS je odlično iskoristio svoju poziciju u aktualnoj koaliciji, pogotovo nakon što je iz nje izašao HSLS. Najveća zasluga za to sigurno pripada Tomčiću koji je sa 16 saborskih mandata, odnosno desetak posto osvojenih glasova i pozicijom šefa Sabora, osigurao da HSS ima podjednaku političku moć kao i SDP. Ni jedna važna odluka u državi nije mogla biti donesena bez HSS-ove suglasnosti i time je njegova stvarna politička moć bila daleko veća od one osvojene na izborima. Vjerojatno će tako biti i u budućoj koalicijskoj vladi, bila ona lijeva ili desna, ako u njoj bude HSS. Račanu nije bilo lako s Tomčićem, a neće biti lako ni jednom premijeru sve dok HSS bude faktor koji odlučuje izbornog pobjednika.

Predizborne ankete HSS-u daju oko 10 posto glasova, a »seljaci« priželjkuju 15 posto. No, i 10 posto im je dosta da (p)ostanu čimbenikom bez kojeg se ne može. Tomčić je odbio, kako voli reći, »sirenski zov« i HDZ-a i HSLS-a i DC-a za stvaranje predizborne koalicije. No, ni SDP-u nije želio reći da. Iako je HSS dosad na izbore izlazio u koalicijama, ovaj je put Tomčić poručio da je prošlo vrijeme dogovorne demokracije i da birači svoj glas žele dati određenoj stranačkoj opciji, a ne grupaciji stranaka. Većina analitičara taj stav ipak tumači čistim pragmatizmom koji će rezultirati izborom koalicijskih partnera prema načelu »tko da više«.

S tim će se morati pomiriti svi koji u osvajanju vlasti računaju na HSS. Bit će samo pitanje tko je uistinu spreman dati više, odnosno tko će se moći uspješnije nositi s HSS-om. Ne samo kad je riječ o zadovoljenju njegovih zahtjeva, nego i o provođenju najavljenih političkih i gospodarskih poteza.

Na samom kraju mandata, Tomčić se zauzeo za veće ovlasti predsjednika Sabora, čime je dao naslutiti da želi funkciju s više utjecaja u državi, a prema nekim nagađanjima, »puca« i na premijersku fotelju. Ako se sve to uzme u obzir, onda je za Tomčića i dalje pogodniji partner Račan, jer će on vjerojatno lakše zadovoljiti apetite HSS-ovaca. Kod Sanadera će, prema svemu sudeći, i bez Tomčića biti prevelika gužva oko državnih funkcija.

Pragmatičan kakav jest, Tomčić je svoje predizborne poruke bazirao na gospodarskim temama, uglavnom izbjegavajući politička prepucavanja. Vodi pozitivnu kampanju i ne bavi se previše političkim protivnicima. Zato je jedno sigurno: teško je zamisliti buduću vladu bez HSS-a.

Ivana Knežević