Novi list: 19. 11. 2003.

Mrtvi u stranačkom jarmu

Piše: Jelena Lovrić

Vukovar i poginuli u obrani Hrvatske, kao i svi stradali u proteklom ratu, morali bi biti iznad stranačkih interesa i podjela. Međutim, kao i obično u ovo doba godine, kada se obilježavaju tužne obljetnice, ratne se tragedije opet pokušavaju iskoristiti na nedopustiv i svetogrdan način. Predizborna nadmetanja dodatno raspaljuju takva ponašanja.

Tako se s predizbornih skupova mrtvi bez imalo pijeteta prizivaju kao argument za rušenje sadašnje vlasti. Intonaciju takvoj nekrofilskoj i ničim opravdanoj retorici udario je šef HDZ-a koji je u Imotskom najavio smjenu Račana i njegove koalicije »zbog 15 tisuća života koji su pali za očuvanje hrvatske države u Domovinskom ratu, zbog 35 tisuća ratnih invalida i zbog 7,5 tisuća Hrvata iz BiH koji su položili živote za Hrvatsku«. Istu formulu sada reprintira crna desnica, pa Luka Podrug sa skupa u Zagrebu poziva birače da smijene sadašnju vlast u ime onih koji su poginuli u Vukovaru. Takvim se bezočnim porukama mrtvi još jednom koriste kao topovsko meso u stranačkim prepucavanjima. Desnica prisvaja ratne žrtve, kao da su samo njeni pripadnici branili Hrvatsku i ginuli, aktualnoj vlasti imputira da je prema poginulima, invalidima i ratnim stradalnicima potpuno antagonizirana i izdajnička. Sanaderova izjava nosi poruku da poštivanje ratnih žrtava nalaže rušenje Račanove vlasti, što je ravno kriminalnom prevrtanju i zloupotrebi grobova.

Ali ni aktualna vlast nije imuna od pokušaja da ratne rane iskoristi za svoje političke ciljeve. Tu svakako ide i Račanova ideja o izgradnji Spomenika domovini. Jučer je, ciljano na dan pada Vukovara, odlučeno da se spomenik gradi u Zagrebu, na Trgu Stjepana Radića. Ali može li Hrvatska u sadašnjoj stisci, siromašna i prezadužena, podnijeti takvu investiciju, nije li uputnije počast domovini odavati građenjem objekata nužnih za život i prosperitet nacije, a ne betonskim monumentima – o tim se dilemama u Vladi uopće nije debatiralo. Pare nisu u pitanju kad treba demonstrirati svoj domoljubni zanos!

Ni Tuđman se nije osvrtao na kritiku kada je gradio svoj Oltar domovine. Račan je, pritisnut javnošću, ipak odustao od svoje prvotne, morbidne, zamisli da podigne spomenik Domovinskom ratu. Ali mu je argumentacija ostala vrlo slična Tuđmanovoj. Kada je Vlada, prije dvije i pol godine, u izravnom televizijskom prijenosu, kao da je riječ o povijesnim odlukama, obznanila svoju namjeru o izgradnji Spomenika domovini, premijer je održao slovo o tome kako je to zdanje u funkciji aktualne potrebe da se »zaustavi raskol u nacionalnom biću«. Kao da se mostovi u pocijepanoj naciji podižu hrpama kamenja, a ne njegovanjem socijalne kohezije.

Račan je jučer eventualnom nasljedniku u Banskim dvorima u amanet ostavio nastavljanje svoga djela. – Projekt Spomenika strateški je nacionalni interes, koji natkriljuje mandate i stranke – rekao je premijer. Ali ako se HDZ vrati na vlast, teško da će graditi njegov Spomenik domovini, kada imaju svoj Oltar domovine. Kada je aktualna vlast odustala od Medvedgrada, javnost je mislila da je to zbog promjene ponašanja. Ali brus! Čini se da svaka vlast u Hrvatskoj fura svoje faraonske projekte. Pri čemu živi mobiliziraju mrtve da im odrade još neke bitke.