Novi list: 25. 11. 2003.

Sanaderu držati fige

Piše: Jelena Lovrić

Neće sutra propast svijeta! Mada se dobar dio Hrvatske jučer probudio ne samo iznenađen, nego doslovce šokiran činjenicom da se HDZ vraća na vlast. Taj fakat zaista može izazvati jezu, ali ona je prije svega rezultat evociranja uspomena – na sablasna vremena Tuđmanove vlasti. No, promjena na čelu Hrvatske može se gledati i bez drame, kao normalna smjena vlasti u jednoj demokratskoj zemlji. O čemu je ovdje riječ – odlučit će prije svega HDZ, svojim ponašanjem.

Iako rezultati još nisu konačni, Sanaderova je stranka nesporni izborni pobjednik. Sa svojim partnerima već ima ili lako može osigurati većinu. Komotniju većinu garantirao bi joj savez sa Seljačkom strankom, koja odavno drži odškrinuta vrata i za takvu mogućnost. Dosadašnja je vlast doživjela poraz. Kažnjena je zbog izostanka obećanog ritma promjena. Neki njeni lideri još barataju mogućnošću da uz pomoć nacionalnih manjina jurišaju na osvajanje parlamentarne većine, ali te su špekulacije posve nerealne. Predsjednik Republike ne bi smio ići na ruku njihovom autističkom glavinjanju – mandat za sastavljanje nove vlade bez oklijevanja bi morao povjeriti stranci koja u Saboru ima punu dominaciju.

Inozemne agencije govore o skretanju Hrvatske udesno. To se ne može poreći, ali ipak nije riječ o radikalnoj desnici. HDZ danas nije ono što je bio, jako se trudi oko imagea umjerene, konzervativne stranke. Da nije riječ o potpunom desnom rikvercu Hrvatske, govori i činjenica da su neke manje ultra-desničarske stranke doživjele izborni fijasko. Ali moguće je u tome svoje prste imala i okolnost da je ukupna desnica HDZ vidjela kao jedinu šansu za smjenu dosadašnje vlasti.

Poruku o svojim stvarnim namjerama šef će HDZ-a uputiti i izborom partnera s kojima će u koaliciju. Seljačka mu je stranka najpoželjniji saveznik, ne samo radi njenih glasova, nego i radi legitimacije pred svijetom. HSS ima reputaciju umjerene stranke, a njenim prisustvom u Sanaderovoj vladi isključio bi se ili marginalizirao utjecaj nedavno iz crnih košulja presvučenih pravaša.

Vjerojatni budući premijer jako pazi i na karakter postizbornih poruka svoje stranke. Zahvaljući biračima na podršci, Sanader je obećao da neće biti trijumfalizma ni revanšizma te da će Hrvatsku voditi prema Europskoj uniji, brže i uspješnije od dosadašnje vlasti. Može se očekivati da će HDZ zaista nastaviti putem prema Bruxellesu, koji je trasirala vlada premijera Račana. Sanader bi mogao poentirati na onome čemu je Račan udario dobre temelje, ali nije stigao do završnice.

Pravi se problemi mogu očekivati na unutarnjem planu. HDZ-ova se stranačka baza nije mnogo promijenila i pitanje je koliko će je šef uspijevati kontrolirati. Već se primjećuje da pobjedu doživljavaju kao trenutak ponovnog puštanja s lanca. U Zadru su u slavljeničkoj euforiji neistomišljenike odmah počeli tretirati letvom po glavi. Nije se dovoljno promijenio ni vrh stranke, uz Sanadera je jastrebovo jato, čija je prošlost apsolutna kontra njegovoj umivenoj retorici. Na unutarnjem planu HDZ će se također nasloniti na ono što je Račanova vlast ostavila. A u mnogim je područjima ostavila nered naslijeđen još iz Tuđmanova vremena. Državna uprava i pravosuđe, primjerice, nisu reformirani, dapače potpuno su premreženi za Tuđmanove vlasti instaliranim kadrovima. Oni će se sada sigurno aktivirati. Može se očekivati dodatno urušavanje tih službi.

Sanaderu treba dati nešto vremena i držati fige. Vrlo brzo će se pokazati što će u HDZ-u prevladati – njegovo umjereno ili divlje lice.