Novi list: 27. 11. 2003.

Navala na vlast

Piše: Jelena Lovrić

Prihvaćam samo kvalitetnu ponudu – kaže Vesna Škare-Ožbolt, potpredsjednica DC-a, koja se ipak – jedina iz svoje, na izborima nokautirane stranke – uspjela domoći saborskih klupa. Ako od Sanadera ne dobije odgovarajuću ponudu, ne ulazi, kaže, u koaliciju i neće glasati za njegovu vladu. Konkretno, Ožboltica traži, ni manje ni više, mjesto ministrice pravosuđa i odmah ističe kako je za tu funkciju superpotkovana – pravnica je, upućena, navodno, u hašku problematiku, u više je navrata kontaktirala sa suradnicima Carle del Ponte, posebno njenom glasnogovornicom.

Na stranu sada smiješno tumačenje kvalificiranosti za složenu i tešku dužnost ministra pravosuđa. Pretendentica nikad nije radila u pravosuđu, nego uglavnom u državnoj administraciji i na Dvoru pokojnog Tuđmana. Ali očito smatra da je političko prčkanje, kojim se posljednjih godina bavi, kvalificira za sve što poželi. Njen je zahtjev čista ucjena. Stranka joj je na izborima desetkovana, sama se jedva provukla u Sabor, ali za svoj glas ističe maksimalnu cijenu. Kao da Sanaderu nosi bogat miraz a ne crkavicu.

Otkako je postalo izgledno da će HDZ formirati novu vladu, njegovi ga potencijalni partneri bombardiraju listama svojih želja i izvoljevanja. HSP traži deset posto vlasti, potpredsjedničko mjesto u vladi i jedno državno ministarstvo. Inače će, kažu pravaši, biti Sanaderu tvrđa kontra od ljevice. Ne uvažavaju činjenicu da su kao tek svučeni crnokošuljaši bijelom svijetu neprihvatljivi, da ih se prima s rezervom, da iz Bruxellesa stižu signali kako bi njihovo uključivanje u vladu Hrvatsku izložilo međunarodnom bojkotu, kakav je Austrija doživjela zbog Heidera. Za HDZ, koji je i sam još na promatranju, takav bi savez jednostavno bio preopasan. Usporio bi uključivanje Hrvatske u europsku kompoziciju.

Tomčićev je HSS uvijek tražio mnogo, izbornu je kampanju vodio tako da u svakoj varijanti odigra ulogu jezičca na vagi, što se može jako dobro naplatiti, ali sada ne zna što bi. Dio rukovodstva pristao bi na HDZ-ovu ponudu, dio se boji te koalicije. Boji se da Sanadera ne bi mogli vrtjeti oko malog prsta kao Račana, ali još više s razlogom strahuju da bi se u tom društvu posve utopili. Da bi mogli proći poput Budiše i Granića. Htjeli bi i ovce i novce, što je čak i spretnom Tomčiću ponekad teško ostvariti.

Ali Sanader je sasvim neočekivano izložen i namigivanju s ljevice. Radimir Čačić ponudio mu se za koaliciju. U jednom je intervju obznanio da »osobno nije zatvoren za suradnju s HDZ-om«. Svoje je nuđenje pokušao pokriti pozivajući se, naravno, na nacionalne interese. »Ne čini mi se nemogućom koalicija lijevog bloka s HDZ-om, ako bi to bilo neminovno zbog interesa Hrvatske da što prije uđe u EU i nastavi razvojne projekte«, rekao je on. Pozvao se i na činjenicu da je njegov HNS »sada treća politička snaga u parlamentu« i ne može se, kaže, »ponašati po sistemu neka susjedu crkne krava«. Čačićev istup objašnjava se njegovom vezanošću za projekte cestogradnje i poticane stanogradnje. Htio bi ih nastaviti, pa makar i pod krilom HDZ-a. Njegovo nuđenje Sanaderu u ogromnom je raskoraku sa stavovima njegove stranačke šefice Vesne Pusić, ali je na liniji Mesićeva, u posljednje vrijeme više puta opetovanog, spominjanja mogućnosti formiranja crno-crvene koalicije, kao »najmanjeg zla«.

Čačićeva je izjava u svakom slučaju dragocjena pomoć Ivi Sanaderu -smekšat će i smanjiti apetite njegovih desnih koalicijskih partnera. Hofiranje s ljevice možda računa da će šef HDZ-a takvu uslugu znati cijeniti.