Slobodna Dalmacija: 28. 11. 2003.
Potraga za prokockanim
Sandi VIDULIĆ
Najavljujući odlazak SDP-a u oporbu, Ivica Račan je rekao kako će se ova stranka odlučnije zauzimati za načela socijaldemokracije. Ovim je Račan priznao da "Socijal demokratska partija" nije dovoljno socijaldemokratska. U četiri godine vlasti SDP je razvodnio vlastitu ideološku supstanciju. Lijeva orijentacija stranke dovedena je u pitanje kompromiserstvom, neodlučnošću i stalnim strahom od toga što će reći desnica.
Račanova Vlada zasjela je u fotelje zahvaljujući koaliranju s HSLS-om. Izgubivši one zastupnike koji su ostali vjerni Budiši i nisu prešli u Libru, Račan je već u tom trenutku izgubio ove izbore. Naime, današnji Sanader je po stavovima blizak Budiši kakav je ovaj bio na izborima 2000. Na ovim izborima HDZ je dobio 20 zastupnika v
iše, dok je HSLS izgubio 21 zastupnika. Dakle, isto umjereno desno biračko tijelo sad je dalo povjerenje, barem formalno, reformiranom HDZ-u.Otkad je izgubio Budišu, Račan je pokušao nadomjestiti prazninu koja je nastala ulagujući se desnici. No, birači to nisu honorirali. SDP je ostao bez vlasti, ali i bez ideološke prepoznatljivosti. Sa 34 mandata u novom sazivu Sabora SDP predstavlja najjaču oporbenu stranku koja je izgubila kompas. Vraćanje na socijaldemokratska načela predstavljalo bi pokušaj obnavlja
nja vjerodostojnosti koju se olako prokockalo u političkim glavinjanjima.No, koketiranje s desnicom nije glavni grijeh SDP-a. Veći problem je što su njegovi čelnici često pokazivali socijalnu neosjetljivost, a reforme su gubile smjer u administrativnoj džungli i korupciji do te mjere da se SDP-ova vlast više pamti po stečajevima bez preustroja negoli po novim radnim mjestima.
Puno lakše je biti socijaldemokrat u oporbi. Sve oporbene stranke razmeću se socijalnom osjetljivošću, ali njihovo suosjećanje s nezaposlenima, penzionerima, trudnicama i siromasima naglo okopni čim zasjednu na pozicije vlasti.
Hrvatskoj je prijeko potreban jak i vjerodostojan lijevi korektiv koji će prozivati vladajuću desnicu kad zastrani. No, da bi SDP dokazao kako nisu u pitanju retoričke fraze i prodavanje demagogije, morat će puno poraditi na svojoj vjerodostojnosti. Pri tome će se sigurno javiti problemi s kadrovima. Čime to partitokratsko sivi SDP kani privuči mlade lijevo orijentirane ljude? Koliko potrošenih političara starog
kova se treba riješiti? Kako ih se riješiti kad će mnogi od njih zasjesti u saborske fotelje?! Ukratko, pred SDP-om je mučan proces. Jer uvjerljivost se teško stjeće, a vrlo lako se gubi.