Vjesnik: 02. 12. 2003.

Tomčić spašava stranku od raskola

HSS-ove podružnice na sjeveru i zapadu Hrvatske u većini se opiru bilo kakvoj tješnjoj suradnji s HDZ-om, čak su protiv podrške i manjinskoj Sanaderovoj vladi, dok su HSS-ovci u južnoj Hrvatskoj, od Like do Dubrovnika, zagovornici koaliranja sa Sanaderom / Prema nekim informacijama, dio članstva već je glasan u traženju da se što prije okupi glavna skupština HSS-a, koja bi mogla odlučiti i o sazivanju izvanrednog sabora stranke

ZAGREB, 1. prosinca – Zlatko Tomčić prisiljen je spašavati stranku od velikog raskola i to je jedini razlog zbog kojeg je, zapravo, još u petak odlučio prekinuti daljnje pregovore s HDZ-om, a što je u ponedjeljak obznanio i javnosti. Činjenica da je s tom svojom odlukom izašao u javnost i prije za utorak sazvanog sastanka vodstva stranke – koje mu, teoretski, može okrenuti leđa i odlučiti se za koaliranje s HDZ-om – najbolje govori o tome da na terenu među »seljacima« ključa i da je time Tomčić na neki način prije htio poslati umirujuću poruku stranačkoj bazi, nego široj hrvatskoj javnosti.

Predsjednik HSS-a Tomčić ušao je u pregovore s Ivom Sanaderom o mogućem koaliranju i ulasku u novu vladu mnogo ranjiviji no što se moglo zaključiti iz njegova ponašanja početkom prošloga tjedna. Ono o čemu se tada još samo nagađalo, sada se velikim dijelom već potvrdilo – do jučer neprijeporan vođa »seljaka« suočen je s iznimno velikim nezadovoljstvom lokalnih stranačkih dužnosnika i širega članstva, koji upravo Tomčića i njegove najbliže suradnike okrivljuju za HSS-ove loše izborne rezultate.

Stoga i ne čudi što je, s tim i te kako nezgodnim teretom na leđima koji je u međuvremenu i nabubrio, Tomčić već nakon dva dana od početka pregovora sa šefom HDZ-a pustio u javnost priču o tome da je HSS spreman samo podržati u Hrvatskom saboru manjinsku Sanaderovu vladu, ali ne u nju i ući. Za takav rasplet Tomčić je imao nesumnjivo dobro objašnjenje: i vodstvo stranke i šire članstvo oštro se podijelilo na pitanju bliske suradnje s HDZ-om i ulaska u novu koalicijsku vladu.

Ta podjela među »seljacima« može se, uz neke ograde, iščitati i teritorijalno i personalno, što će reći da je Zlatko Tomčić nakon duljeg razdoblja stranačkog mira pod dvostrukim pritiskom. HSS-ove podružnice na sjeveru i zapadu Hrvatske, naime, u većini se opiru bilo kakvoj tješnjoj suradnji s HDZ-om, čak su protiv podrške i manjinskoj Sanaderovoj vladi, dok su HSS-ovci u južnoj Hrvatskoj, od Like do Dubrovnika, zagovornici koaliranja sa Sanaderom.

Pribroje li se tomu i podjele među najbližim suradnicima – Luka Trconić, Ljubica Lalić i Ante Simonić najeksponiraniji su HSS-ovci među protivnicima suradnje s HDZ-om, dok su Željko Pecek, Božidar Pankretić i Ante Markov na suprotnoj strani – jasno je da je Tomčić sada u situaciji da spašava stranku od raskola, ali i da čuva svoju poziciju HSS-ova čelnika.

Ono zbog čega dio HSS-ovaca odbija ući u koaliciju s HDZ-om u osnovi se svodi na tvrdnju da stranka gubi na vjerodostojnosti time što »glavinja« od SDP-a do HDZ-a, što se poslijeizborno priklanja čas ljevici čas desnici, ovisno o tome tko je izborni pobjednik.

S druge strane, »seljaci« kojima koalicijska suradnja s HDZ-om nije mrska tvrde da će upravo istodobnim »bijegom« u oporbu i podržavanjem u Saboru Sanaderove vlade HSS dodatno izgubiti na vjerodostojnosti te da će mu se to osvetiti već na lokalnim izborima za godinu dana. Jer, rekao nam je u ponedjeljak jedan član Predsjedništva stranke, »naša tek saborska podrška Sanaderovoj vladi znači da smo odstupili od glavne predizborne parole – koalirat ćemo s onima s kojima se dogovorimo o novoj koncepciji gospodarskog razvoja Hrvatske. A mi o tome s HDZ-om nismo ni počeli ozbiljno razgovarati!«.

Odlukom da ne ulazi u novu koalicijsku vladu na čelu s HDZ-om, ali da podrži manjinsku ili većinsku Sanaderovu vladu u Saboru, Tomčić po svemu sudeći pokušava pomiriti dva suprotna bloka u stranci. Hoće li to »solomonsko« rješenje barem donekle smanjiti njegov danas najveći problem – nezadovoljstvo članstva izbornim rezultatima – znat će se vrlo brzo.

Prema nekim informacijama, dio članstva već je glasan u traženju da se što prije okupi glavna skupština HSS-a, koja bi mogla odlučiti i o sazivanju izvanrednog sabora stranke. A to bi već bio i te kako pouzdan znak da će Tomčić možda i nuđenjem ostavke morati na sebe preuzeti najveću odgovornost za izborni neuspjeh do kojeg je, prema mišljenju većine, došlo zbog loše predizborne strategije i taktike.

Poznato je, naime, da se dio članstva, ali i viđenijih HSS-ovaca, protivio Tomčićevoj politici »ekvidistance«, odnosno iste političke udaljenosti i od SDP-a s kojim je dosad bio u koaliciji i od HDZ-a s kojim je mogao ući u novu koaliciju.

Tomčića sad očekuje da članstvu i javnosti nedvosmisleno prizna kako je HSS izborni gubitnik, a u takvoj situaciji, kad je broj saborskih mandata prepolovljen u odnosu na prošli saziv Sabora, i Tomčić i najbliži mu suradnici moraju se okrenuti spašavanju stranke od raskola. Ali, isto tako, javnosti moraju reći zašto su uopće početkom prošloga tjedna ulazili u pregovore sa Sanaderovim HDZ-om i zašto se Tomčić onako pompozno slikao s izbornim pobjednikom, ostavljajući dojam, a zapravo zavaravajući sve, da o HSS-u ovisi hoće li Sanader uspjeti sastaviti vladu koja bi bila prihvatljiva i međunarodnoj zajednici.

Tomčić će također morati objasniti i svome članstvu i javnosti zašto se toliko dugo doslovce zaklinjao u to da su tri poznata HSS-ova uvjeta – nova gospodarska politika, stručna vlada i drukčija uloga Sabora – ono o čemu jedino ovisi HSS-ov ulazak u novu koalicijsku vladu, ovaj put pod vodstvom HDZ-a. Kao što se i za predizbornu strategiju može reći da je bila promašena, tako se i za poslijeizborne Tomčićeve korake može tvrditi da su samo naštetili stranci, s obzirom na to da se njezin predsjednik pokazao praktički neozbiljnim sugovornikom i mogućim koalicijskim partnerom.

Ivka Bačić