Hrvatska se ponovo sapliće o svoje fašističke repove. Europa je zaključila da HSP-ove crne košulje nisu dobro oprane, pa je Zagrebu signalizirano: bude li ta stranka u novoj vladi, pred Hrvatskom se zatvaraju briselska vrata. Nekako istodobno razvikanom su Thompsonu, čiji se koncerti prolamaju od ustaških evokacija, u Nizozemskoj zabranjeni nastupi.

Nije novost da Hrvatska ima problema sa svojim odnosom prema crnom dijelu vlastite prošlosti. Opet je dio javnosti bio iznenađen da se s tom prtljagom u svijet ne može. Pjevač, kojemu su u Europi isključili mikrofone, u Hrvatskoj nesmetano puni stadione i koncerte mu, zajedno s ustaškom ikonografijom, prenosi državna televizija. Pravaši su tek proljetos skinuli crne košulje i Pavelićeve slike. Međunarodna se zajednica simbolikom nije zadovoljila. U stranačkom je programu pronašla da zagovaraju zabranu povratka izbjeglim Srbima te konfiskaciju njihove imovine.

Za Tuđmanove nacionalističke vlasti u Hrvatskoj se provodila rehabilitacija ustaštva. Ruku na fašistički pozdrav dizali su i ministri, endehazijsko se znakovlje istovjetilo s domoljubljem. Puno se desetljeće narodu ispirao mozak, mladi su tako odgajani. Otupila je distanca, stvorila se navika, ustaški su sentimenti postali normalnost. S promjenom vlasti prije četiri godine, ni u tom pogledu nije napravljen odlučan zaokret. Desničarski su ekscesi prolazili nekažnjeno i bez javne osude. Spomenik Francetiću nije uklonjen. Vlast nije sistematski radila na promjeni društvene klime, nisu izmijenjeni ni nakaradni školski udžbenici, lustracija je kolektivne svijesti prepuštena nevladinim inicijativama.

Hoće li se i taj spori proces sada zaustaviti, hoće li ga promjena vlasti okrenuti unatrag? Sociolog Srđan Vrcan tvrdi da će ekstremno desničarenje ponovo dobiti krila i da će ga nova vlast opet legitimirati kao društvenu normalnost. Istina, biračko je tijelo HDZ-a desnije od vrha stranke i veliko je pitanje tko će koga kanalizirati – stranački šefovi svoje birače ili će baza držati na uzdi svoje lidere. Pitanje je i kako će se postaviti javne i kulturne ustanove, HDZ-ovi intelektualci, vlasti bliski mediji – hoće li pomagati moderniziranje nacije ili će se ponovo okretati obrascima prošlosti.

Za normalizaciju je Hrvatske važna spremnost vjerojatnog budućeg premijera Sanadera da uvaži rezerve koje Europska unija ima prema pravašima. Svome biračkom tijelu tako poručuje da su standardi Europe i u Hrvatskoj nezaobilazni. Protiv srljanja u masovno desničarenje radi i ponuda Srbima da uđu u novu vladu. Čak ako od toga ništa i ne bude, sam je poziv značajna činjenica. Važno je također da pravaši, u najavljenom razgovoru s europskim ambasadorima, nastave svoje promjene. Značajna je i jučerašnja Đapićeva ograda od spornog dijela stranačkog programa. Važna je lekcija iz Nizozemske, možda ona pokrene prokazivanje i uklanjanje ustaških oznaka i na domaćem terenu. Hrvatskoj se najviše pomaže ako se crnokošuljaši stopiraju na Bregani.