Vjesnik: 04. 12. 2003.

Sanaderova dvojba: nestabilna vlada ili nestabilna većina

Manjinska vlada koju bi sastavio HDZ samostalno ili uz HSLS i DC bila bi stabilna i lako donosila odluke, ali teško bi u Saboru osiguravala podršku svojim prijedlozima/ S većinskom vladom u kojoj bi bili HSP, HSLS, DC, te zastupnici HSU-a, odnosno manjina Sanaderu bi bilo još teže provoditi zamisli nego što je to bilo Račanu/ Najnepovoljnija varijanta su novi izbori koji bi građane koštali novca i živaca, a vjerojatno i ne bi donijeli bitno drukčiji omjer snaga

ZAGREB, 3. prosinca – Da se kojim slučajem ostvarilo predizborno proročanstvo Dražena Budiše i Mate Granića o tome kako će koalicija HSLS-a i DC-a nakon izbora biti treća politička snaga u Hrvatskoj i kao takva nezaobilazan i ključan faktor u formiranju buduće vlade, Ivo Sanader bi vjerojatno još u izbornoj noći sastavio svoj kabinet.

Predsjednik HDZ-a, uz svojih 66 zastupnika, dobio bi tako u parlamentu potporu i dvadesetak Budišinih i Granićevih ljudi i sve bi bilo komotno riješeno, ali... Nezgodno su se u čitavu priču umiješali birači i pomrsili račune liderima HSLS-a i DC-a, a u konačnici, najviše i samom Sanaderu koji se, osvojivši i više mandata nego što je najavljivao, ipak našao na sto muka.

Povuci-potegni da bi se osigurala parlamentarna većina za prvu podršku vladi, trenutačno je Sanadera dovelo do 76, od 77 potrebnih potpisa potpore. Još jedan potpis neće, vjerojatno, biti značajniji problem. No riječ je samo o podršci za formiranje vlade, dok će se zbog pozicije s koje bi mogao komotno vladati, dakle, uvijek sigurne većine u Saboru, prvi hadezeovac još dobrano znojiti.

Budući da su Budišine i Granićeve iluzije o vlastitoj snazi bolno srušene na samoj granici izbornog praga, Sanader može računati samo na tri njihova zastupnika i oni su mu među prvima svoju potporu i obećali.

Osim njih, potporu HDZ-u za sastav vlade potpisalo je i troje zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika, troje zastupnika nacionalnih manjina, te Ivo Lončar ispred HDSS-a.

Budući da su pregovori s HSS-om propali njihovim odbijanjem koalicije, HDZ-u je ostala rezervna varijanta nastavka pregovora s HSP-om. Zlatko Tomčić je, doduše, najavio da će seljaci podržati formiranje vlade, no što će biti dalje tek će vidjeti. HDZ stoga želi pridobiti i tri zastupnika SDSS-a – Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića i Ratka Gajicu, te zastupnika talijanske manjine Furija Radina.

No pregovori ne idu baš glatko, jer svatko od njih ima svoje zahtjeve koji bi HDZ-u, već ionako bremenitom obećanjima koje je dao prije svega umirovljenicima, mogli postati pretežak teret.

Zastupniku bošnjačke manjine Šemsi Tankoviću Ivo Sanader obećao je vraćanje Bošnjaka i Slovenaca u preambulu Ustava iz koje su izbačeni 1997. godine, HSLS-u i DC-u navodno su obećana dva ministarska mjesta, a šuška se i o savjetničkom položaju Mate Granića.

U zamjenu za svoju potporu, Furio Radin traži proširenje prava koje Talijani uživaju u Istri na sve talijanske zajednice u zemlji, dok zastupnici srpske manjine, uz povratak izbjeglica i imovine, traže i da HDZ ne ide u koaliciju s »desnima«.

Što se pak tiče HSP-a Đapić nije objeručke dočekao Sanaderovo okretanje pravašima nakon što je dobio odbijenicu iz HSS-a.

Budući da Sanader, zbog pritisaka iz Europske unije, odbija koaliciju sa HSP-om teško je očekivati dogovor.

Tako se Sanader našao u vrlo nezahvalnoj poziciji – potporu u Saboru će nesumnjivo dobiti, no ona mu ne jamči da će moći sastaviti stabilnu vladu. Na raspolaganju ima tri različita scenarija raspleta zavrzlame nastale postizbornom kombinatorikom.

Može sastaviti manjinsku vladu koja bi iznutra bila stabilna i lako bi donosila odluke, ali teško bi u Saboru osiguravala podršku svojim prijedlozima. U tom slučaju HDZ bi vladu mogao sastaviti i samostalno ili pak uz dvojac HSLS i DC te bi izbjegao koalicijsko natezanje oko zakonskih prijedloga.

Pitanje je samo koliko bi se Sanader u toj situaciji mogao pouzdati u lojalnost svojih parlamentarnih partnera. Morao bi primjerice biti siguran da će prijedloge vlade podržati zastupnici HSU-a, manjina, te Ivo Lončar i Furio Radin. Druga varijanta, koja bi bila najstabilnija što se saborske većine tiče, da Sanader za vratom nema međunarodnu zajednicu, je većinska vlada s HSP-om, HSLS-om, DC-om te zastupnicima HSU-a, odnosno manjina.

Nedostatak takve vlade bio bi, međutim, unutarnja nestabilnost.

S takvim društvom u vladi, Sanaderu bi bilo još teže provoditi svoje zamisli nego što je to bilo Račanu.

Treća i za Hrvatsku najnepovoljnija varijanta su svakako novi izbori. Uz to, što bi građane koštali novca i živaca, ne bi vjerojatno donijeli ni bitno drukčiji omjer snaga na političkoj sceni.

Ivana Knežević