Vjesnik: 08. 12. 2003.
Zašto su izbori za Sabor protuustavni i nepošteni
Protuustavnost »neovisnih« lista i kandidata na proteklim izborima ogleda se ne samo u zlonamj
ernom stvaranju kaosa i netransparentnosti cjelokupne izborne kampanje, nego osobito u tome što bi teoretski danas-sutra na izbore mogli izaći samo »neovisni« kandidati na »neovisnim« listama i tako izabrani u Hrvatski sabor dokinuti demokratski višestranački sustav i zamijeniti ga demokratskim nestranačkim sustavom... Moguće je da su neke parlamentarne političke stranke financirali mafijaški klanovi i narkokarteli, odnosno trgovci oružjem i ratni profiteriDOBROSLAV PARAGA
Parlamentarni izbori održani 23. studenoga 2003. za zastupnike Hrvatskog sabora bili su protuustavni, nisu bili slobodni i pošteni izbori, pa je njihove rezultate Ustavni sud trebao u cijelosti poništiti radi raspisivanja novih, Ustavom zajamčenih, poštenih, slobodnih i pravednih izbora.
Održani izbori nelegitimni su i protuustavni jer odredbe izbornog zakona kojima se dopušta sudjelovanje na izborima neovisnih lista i kandidata izravan su napad na ustavni poredak Republike Hrvatske, koji je člankom 3. Ustava definiran kao demokratski viš
estranački sustav, a ne kao demokratski višestranački i nestranački, odnosno izvanstranački sustav neovisnih zastupnika u Hrvatskom saboru.Protuustavnost »neovisnih« lista i kandidata na proteklim izborima ogleda se ne samo u zlonamjernom stvaranju kaosa i netransparentnosti cjelokupne izborne kampanje, nego osobito u tome što bi teoretski danas-sutra na izbore mogli izaći samo »neovisni« kandidati na »neovisnim« listama i tako izabrani u Hrvatski sabor dokinuti demokratski višestranački sustav i zamijeniti ga demokratskim nestranačkim sustavom.
Izborni rezultati nelegitimni su i nepošteni jer Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor grubo narušava načelo jednakosti i ravnopravnosti svih političkih stranaka koje su istakle liste u pogledu jednakih mogućnosti predstavljanja programa i promidžbe političkih stranaka.
Naime, postojeći izborni zakon u članku 30. daje pravo isključivo parlamentarnim strankama na relativno iznimno velike novčane iznose iz državnog proračuna za predizbornu kampanju - oko 40 milijuna kuna za izbore održane 23. studenoga - što te stranke stavlja u neprihvatljivo povlašten i favorizirajući položaj u odnosu na »neparlamentarne« stranke, koje nisu mogle dobiti nijednu kunu iz državnog proračuna, pa su zato bile neravnopravne, nejednake i politički i financijski diskriminirane.
Osim toga, postojeći izborni zakon namjerno ne predviđa vjerodostojnu objavu izvora financiranja i donacija političkim strankama – osim sredstava iz državnog proračuna – pa je tako moguće da su neke parlamentarne političke stranke financirali mafijaški klanovi i narko-karteli, odnosno trgovci oružjem i ratni profiteri, što je velika opasnost i pogibelj za demokratski višestranački sustav i ustavni poredak Hrvatske.
Izborni je zakon nelegitiman i protuustavan, pa su takvi izborni rezultati koje je Državno izborno povjerenstvo objavilo 3. prosinca 2003., s obzirom na to da je omogućilo da nečasni, nepošteni i nemoralni kandidati, od kojih su neki pod kaznenim istragama, pravomoćnim optužnicama, odnosno presudama (slučajevi Anto Đapića, Pavla Šarčevića...) mogu biti izabrani na visoke dužnosti zastupnika u Hrvatskom saboru, odnosno hrvatskih zakonodavaca, čime je obmanuto i prevareno cjelokupno biračko tijelo u Hrvatskoj.
Umjesto da izborni zakon, Državno izborno povjerenstvo, odnosno Etičko povjerenstvo po pravu nadzora i po službenoj dužnosti takve kandidate smjesta skinu sa stranačkih lista i doživotno ih diskvalificira za državne dužnosti, oni ih čak potiču na bavljenje politikom, premda je općepoznato da se za bilo kakav regularan i redovan posao u našoj državi mora priložiti izvod iz kaznene evidencije da dotični kandidat za zapošljavanje nije pod kaznenom istragom ili u kaznenoj evidenciji, što je bitna prepreka za zasnivanje radnog odnosa.
Provedeni izbori kao i izborni rezultati nelegitimni su, neslobodni i nepravedni, jer zlonamjerno nije riješen za više od deset godina sudski predmet tko je osoba ovlaštena za predstavljanje parlamentarne Hrvatske stranke prava.
Ona je, naime, oduzeta administrativnim mjerama represivnog Tuđmanova režima 28. rujna 1993. od legitimnog članstva i vodstva HSP-a sa svim tragičnim posljedicama koje su kulminirale ovih dana vetom zemalja članica EU-a prema ulasku te teško i bezizgledno kompromitirane stranke u hrvatsku vladu.
Na kraju, nad znatnim brojem bivših saborskih zastupnika i državnih dužnosnika koji predvode jedan broj važnijih neparlamentarnih stranaka, provodila se je tijekom zadnjeg desetljeća čelična režimska cenzura u elektroničkim medijima (HRT se pozi
va na nikad objavljeni interni pravilnik, po kojem HRT prati samo rad i djelovanje parlamentarnih stranaka, pa time glavni ravnatelj i glavni urednici te javne ustanove izravno gaze Ustav), koja nije prestala ni tijekom netom završene izborne kampanje.Tiskani i elektronički mediji, uključujući Jutarnji list, Večernji list, Glas Slavonije, Slobodnu Dalmaciju, Hrvatski radio, OTV i druge, nisu, naime, uopće popratili predizborne skupove, nastupe i predstavljanja, primjerice, HSP 1861., što su bili dužni učiniti premda zato ne snose nikakve pravne i materijalne sankcije, što je nedopustivi pravni nonsens postojećeg izbornog zakona.
To predstavlja najgrublji oblik gaženja izbornih prava i obveza ali i Ustava, u kojem se člankom 38. izričito zabranjuje cenzura.
Bilo bi sasvim primjereno da su Državno izborno povjerenstvo, odnosno Ustavni sud, poništili izbore za Hrvatski sabor radi njihove nelegitimnosti i neustavnosti, međutim, s obzirom na sastav i kvalitetu članova tih institucija, to je nemoguće dočekati.
Stoga ostaje zadaća nekom budućem, pošteno izabranom sastavu Hrvatskog sabora, da unese u izborni zakon navedene preinake i dopune radi održavanja istinski slobodnih, pravednih i poštenih parlamentarnih izbora, kako ih predviđa Ustav Republike Hrvatske.
Autor je predsjednik stranke HSP 1861.