Slobodna Dalmacija: 08. 12. 2003.

POD POVEĆALOM SVI MEDIJSKI "NESTAŠLUCI" PREDSJEDNIKA MESIĆA

Novinari kao "fašisti" i "smetlari"

Kad su u pitanju moćniji, dobroćudni i lukavi predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva Dragutin Lučić Luce skače na prvu. Osudio je tako čak i Mesićeve riječi o smeću namijenjene Jutarnjemu. No u nekim drugim slučajevima šutio je kao zaliven, stavljajući se redovito u zaštitu Europapress holdinga

Piše: Ivan UGRIN

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako. Ova se stara narodna uzrečica sasvim lijepo može primijeniti na našega trenutačnog šefa države Stipu Mesića. Gospodin je, predsjednik, naime, kako vam je to zacijelo već poznato, prije nekoliko dana Jutarnji list nazvao smećem. Unatoč tome što su takvu prljavu izjavu neki pokušali eufemizirati izrazima poput "škovaca" ili "bezobrazluka", stvari su ipak jasne. Gazda s Pantovčaka ostaje dosljedan svojim "nestašlucima". Kad mu se u nekim novinama ne poslože kako njemu odgovaraju, fotografija, naslov i podnaslov, onda je našao na stolu smeće i to je smeće bacio u koš. Da bude precizniji, kazao je "to smeće se zove Jutarnji list!"

No nije to ništa u usporedbi s onim kako je prije nepune tri godine Mesić nazivao naš list, Slobodnu Dalmaciju. Ni manje ni više nego "fašistoidnom novinom", jer su mu smetali tekstovi koji su na kritički način pisali o njegovu liku i djelu. Ocjene tipa "to je pamflet izgubljenih u prostoru" bile su poput tepanja. Takvu retoriku šefa države među nama su primjenjivali i neki koji se od silne želje utiravanja svome guruu, nisu libili korištenja istih izraza. Tako se primjerice na jednom sastanku novinarskog sindikata kojem je potpisnik ovih redaka tada pripadao, od mene tražio izbor "između saziva povjerenstva i impressuma jedne fašističke novine"(!)

Ako vam se čini da je to bilo tako davno, vratimo se u bližu prošlost. Koncem svibnja ove godine pisali smo nas trojica novinara, osim moje malenkosti i kolega iz Slobodne Josip Jović, te Ivica Šola u Glasu Slavonije, odakle je dio u svome dnevniku u Jutarnjem listu citirao Ivan Zvonimir Čičak, o tome kako se Mesić pokazao netolerantnim na svečanoj sjednici otvaranja Sveučilišta u Zadru.

Slučaj s Prcelom

Najprije su iz njegova Ureda na Pantovčaku stvarali pritisak da Mesiću nemili tadašnji dominikanski provincijal otac Frano Prcela govori na zadarskoj svečanosti, a kad im to nije uspjelo, Predsjednik se sa svitom ustao i otišao prije Prcelina govora. Šef države ničim nije demantirao ove činjenice, već je dan poslije moga teksta kazivao o "nebulozama nekakvog novinara Ivana Ugrina", zatim "razni Ugrini i Jovići pišu neistine". Nije sve stalo na tome, jer je nakon nekoliko dana iz pera predstojnice Ureda predsjednika Danijele Barišić, u priopćenju poručio da "apologeti ustaštva optužuju Mesića za netoleranciju"(!)

Činjenica da tu nije nikoga imenom spomenuo, amnestirala je njega i njegov Ured od sudske tužbe. Međutim, postoje institucije koje u takvim slučajevima trebaju reagirati i zaštititi novinare. Konkretno, Hrvatsko novinarsko društvo, od čijeg sam predsjednika Dragutina Lučića Luce tražio očitovanje. Nije htio ni riječ reći na postupak Mesića i njegova ureda, iako je bilo očito da je riječ o kleveti protiv kolega novinara.

Izašao sam zbog toga iz HND-a, kao što sam i prije nekoliko godina napustio novinarski sindikat, jer nisam dopustio da me se zbog mojih uvjerenja i stavova etiketira i da nemam nikakvu zaštitu od tijela kojima sam redovito mjesečno plaćao članarinu. Htio bih samo istaknuti kako su mnogi od mene tražili da ne istupam iz HND-a, među njima i kolega Inoslav Bešker koji mi je između ostaloga napisao: "Podržavam Vas u meritumu Vašeg prosvjeda: nitko Vas nema pravo, u ime države (bio izabrani dužnosnik ili činovnik) procjenjivati političkim aršinom i nazivati Vas apologetom ustaštva, pa čak ni ako je uvjeren u tu ocjenu... Smatram da je trebalo da HND osudi i razinu i smisao obračuna s Vašim stavom..."

"Ustaške apologete"

Ovo sve navodim kako bi javnost bila upoznata s dvoličnim odnosom prvog čovjeka novinarske cehovske organizacije. Kad su ovih dana ničim izazvani skočili novinari koji su tobože od nekih kolega izvrijeđani jer su djelovali nekako pokislo u izbornoj noći gdje su izvještavali iz tabora poraženog SDP-a, Luce je odmah stao na njihovu stranu; imali su, kazao je, pravo reagirati. Što je to prema etiketama poput one o "apologetama ustaštva", kad je kao noj zabio glavu u pijesak.

Ovoga je ljeta rečeni Luce svoje (ne)svrstavanje očitovao i u slučaju kad je Nacional pisao o navodnim malverzacijama direktora i vlasnika Glasa Istre. Kao fetivi Istranin odmah je stao na stranu svojih, sugerirajući Glasu Istre da se obrati Vijeću časti HND-a, zaključujući: "HND štiti i štitit će novinare Glasa Istre u borbi za istinu." Kolegica Jasna Babić iz Nacionala nije mu ostala dužna pa je objavila portret predsjednika HND-a s naslovom: "Dragutin Lučić vodi Hrvatsko novinarsko društvo u moralni krah." Zamjerila mu je također da u povijesti HND-a nije zabilježen primjer da njegov predsjednik huška jednu redakciju protiv druge.

Još više, kad su u pitanju moćniji, osobito EPH, dobroćudni i lukavi Luce skače na prvu. Osudio je tako čak i Mesićevo smeće namijenjeno Jutarnjemu. Mislite li da je prije tri godine na isti način postupio kad je isti šef države Slobodnu etiketirao fašistoidnom. Šutio je kao zaliven. Kad je propala Republika otvorila bila aferu Grupo, ucijenjeni je Luce izdao priopćenje u korist Europapress holdinga, jer se prijetilo izlaskom svih njihovih novinara iz HND-a. Pisao je o tome u Globusu, a novinarsko Vijeće časti u međuvremenu je napunjeno ljudima iz EPH-a. Bombu pod automobil Nina Pavića pogrešno je interpretirao napadom na medijske slobode, iako je očito bila riječ prije svega o terorizmu koji bez daljnjega zaslužuje svaku osudu.

A kad je nedugo nakon toga Globus u anketi postavio pitanje trebaju li Račan i Mesić završiti kao Đinđić, na ovo indirektno zazivanje atentata na prve ljude u Hrvatskoj sa stranica utjecajnoga političkog tjednika, iz Perkovčeve 2 začuo se samo muk. Tko je to vidio zamjeriti se glavešinama najveće novinske izdavačke kuće. Neki su komentirali kako je "HND postalo društvo koje njeguje snobizam i kukavičluk, te elitno besplodno klubašenje i strah od suprotstavljanja, koje kao takvo novinarima nije niti potrebno".

Novo vodstvo HND-a

Bilo kako bilo, ovih će se dana u Opatiji birati novo vodstvo HND-a, a jedan od kandidata za ponovni izbor na mjesto predsjednika cehovske organizacije je i glavom i brkom Dragutin Lučić Luce. Kladim se da će proći na izborima, jer takvi kao što je on znaju osigurati većinu. S druge strane, nisam baš siguran da će njegov prijatelj Stipe Mesić biti iste sreće za godinu dana, kada budu novi predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj. Svjestan je toga i sam Mesić. Pa nedavno je Ivica Račan sa stranica Globusa, onako šeretski s obala Kupe najavio i moguću predsjedničku kandidaturu. Doduše, Ivica je dvoznačno poručio da se neće kandidirati za Pantovčak bude li Mesić i dalje ovako lepršav kao dosad. Nije stoga Stipica zaludu na pitanje novinara u Jutarnjem, zašto je uvjeren da taj list ima loše namjere prema njemu, odgovorio: "Kao što je u Jutarnjem listu, i u cijelom vašem holdingu, već odavno dogovoreno da se mene ima napadati, tako sam ja morao reagirati."

Tako mu je onda izletjelo onako nelepršavo ono sa smećem. A to je ništa u usporedbi s klevetama tipa fašistoidnost ili apologete ustaštva. Ali, prije ili kasnije, sve se vraća, sve se plaća. Mesićevo vrijeme, po svemu sudeći, istječe.

S jedne strane Račan i SDP, s druge i Sanader i HDZ će imati svoga igrača za Predsjedničke dvore, tako da Stipe Mesić drugi mandat na Pantovčaku može samo sanjati. Bliži se dan kad će mu mnogi s okusom zadovoljstva poručiti: Adio, Stipe, ionako si dosta kontaminirao medijsku Hrvatsku.