Vjesnik: 09. 12. 2003.

I Haag i HDZ šute o onome što slijedi

HDZ se još nije stigao odrediti prema odnosima Hrvatske i Haaga. A taj dio buduće politike ujedno je i najkompliciraniji / Šutnju o Haagu potiče i to da je u izbornom zaletu bilo rečeno da će učiniti toliko toga, što je, ruku na srce, već i učinjeno

ZAGREB, 8. prosinca – Baveći se sklapanjem saborske podrške za novu vladu, HDZ se još nije stigao odrediti i prema odnosima Hrvatske i Haaga. A taj dio buduće politike ujedno je i najkompliciraniji.

Pravila suradnje Hrvatske i Haaga odavno su poznata. S jedne strane Haag i haaška pravila nedvojbeni su dio nacionalnoga zakonodavstva, s time da se u slučaju spora o nekoj odluci primjenjuju haaški paragrafi. S druge strane, HDZ u svojoj oporbenoj ulozi nije uvijek davao do znanja da se slaže s takvim rasporedom ovlasti. U rijetkim predizbornim prigodama, Haag je bio stavljan u kontekst »povratka dostojanstva Domovinskog rata, branitelja i njihovih prava, te nastojanja da se za državu izbori status amicus curiae u svakom pojedinom optužnom slučaju, čime bi se spriječila povijesna revizija Domovinskog rata«.

U igri su i najavljene optužnice koje su u ovdašnjoj javnosti nazvane »čestitkom« Carle del Ponte novoj vlasti. I, naravno, riječ je o »slučaju Gotovina« kao trajnom iskušenju svake vlade.

Haag i HDZ su zasad podjednako zatvoreni za odgovor na pitanje: što sad slijedi.

HDZ, barem koliko se da razlučiti, na haaškom pitanju dolazi do situacije u kojoj mora svojim biračima i široj političkoj javnosti objasniti razliku između proklamiranih predizbornih poteza i onih na koje ga tjeraju postojeći haaški paragrafi. Šutnju o Haagu potiče i to da je u izbornom zaletu bilo rečeno da će učiniti toliko toga što je, ruku na srce, već i učinjeno.

Prvo, da se neće izručivati građani Hrvatske onako kako optužnice budu stizale iz Haaga. Ali već trećesiječanjska vlast nije za svog mandata izručila nijednoga građanina. Rahim Ademi je otišao dobrovoljno, a Ante Gotovina je pred optužnicom pobjegao.

Drugo, status amicus curiae Hrvatska je izborila u slučaju optužnice za Janka Bobetka i vodeći »pravni spor« sa Sudom već došla do krajnjih granica riskirajući subpoenu. Osim toga, pokazalo se da status »prijatelja suda« država može tražiti i dobiti u svakom pojedinom slučaju, a ne generalno za sve buduće procese.

Treće, reviziju povijesti u razdoblju Domovinskog rata i obrane države od agresije Hrvatska je već poduzela. Uz sve rizike zbog Gotovinina bijega iz zemlje tadašnji premijer Ivica Račan je Sudu poslao pismo u kojem pobija preambulu optužnice protiv bjegunca. Nakon toga je Haag izmijenio sadržaj optužnice u skladu s Račanovim navodima.

Četvrto, dostojanstvo Domovinskog rata i branitelja već je zaštićeno činjenicom da se optužnicama terete pojedinci, a ne cijeli Domovinski rat i tisuće njegovih sudionika s hrvatske strane.

Većina poslova je, dakle, već obavljena, a zalaganje HDZ-a za to isto znači kontinuitet državne politike u odnosu na Haag.

Problem je samo u tome kako će tu »istovjetnost« HDZ objasniti svojim biračima, onima kojima je u rijetkim prigodama poručio da će Sanaderova vlada »učiniti to drukčije«. S druge strane, pak, ostaje i dosadašnja praksa koju je HDZ prakticirao u parlamentu. Kad god su na dnevne redove dolazila teška ekonomska pitanja, dojučerašnja je oporba nametala i temu suradnje s Haagom i podređeni položaj Hrvatske u toj suradnji. Ima i treće, a to je »slučaj Gotovina«.

Iako su potkraj Račanova mandata odnosi s Haagom svedeni isključivo na činjenicu da više od dvije godine hrvatske vlasti nisu pronašle i izručile optuženika, HDZ je redovito stajao na strani bjegunca. Sad obveza za hvatanje i postupanje po zahtjevu za izručenje dolazi u isključivu nadležnost HDZ-ove vlade.

Nalog Općinskog suda u Zagrebu da se dokumenti predani Haagu dostave i braniteljima optuženoga Gotovine, sad uključuje Sanadera i njegovu vladu. I to je temeljni razlog šutnje o Haagu. Obveze i pravila te suradnje se znaju. Teško da bi, nakon svih pritisaka na Hrvatsku iz Haaga, tribunal na cijeli slučaj sad gledao kroz drukčije naočale.

Vlado Rajić