Vjesnik: 11. 12. 2003.

Stalno političko vrludanje Tomčiću se obilo o glavu

Vjerojatno se i nepravedno najveća medijska hajka diže na »malobrojne« haesesovce dobro raspoređene na unosnim državnim poslovima, dok se godinama gotovo šutke prelazi preko »velike trgovine ispod stola« između SDP-a i HDZ-a kao glavnih hrvatskih političkih igrača, kaže Tomčić

ZAGREB, 10. prosinca – Nakon što je prošlog tjedna radi spašavanja stranke od raskola bio primoran odbiti primamljiv zov mandatara Ive Sanadera da »seljaci« budu glavni HDZ-ov partner u novoj vladi, HSS-ov lider Zlatko Tomčić povukao je u utorak još jedan potez iz nužde. Najavom da će i HSS-ovi pomoćnici ministara te direktori javnih poduzeća i ustanova u stopu pratiti ministre i zamjenike ministara koji iz Banskih dvora odlaze po sili nepostojećeg zakona o prijenosu vlasti, Tomčić je širem članstvu i javnosti htio poručiti da »seljaci« neće više sjediti na dva stolca.

Neće, dakle, misli Zlatko Tomčić, više biti ni materijala za »otrovne« komentare o HSS-u pod njegovim vodstvom kao o »trgovačkom poduzeću« koje je do jučer bilo politički slizano s ljevičarima, danas s desničarima, sutra s bilo kime – samo da je na vlasti!

Možda u takvu ocrtavanju Tomčića i njegove stranke ima i pretjerivanja. Vjerojatno se i nepravedno, kako sam kaže, najveća medijska hajka diže na »malobrojne« haesesovce dobro raspoređene na unosnim državnim poslovima, dok se godinama gotovo šutke prelazi preko »velike trgovine ispod stola« između SDP-a i HDZ-a kao glavnih hrvatskih političkih igrača...

Ono, međutim, o čemu HSS-ov čelnik i neki njegovi bliski suradnici ni danas, gotovo dva tjedna od izbora, ne žele govoriti, jest činjenica da ih je do izbornog poraza dovela »gemišt pozicija« u Račanovoj vladi – kojoj su znali biti žešći opozicionari od saborske oporbe – i Tomčićeva strategija o poslijeizbornom koaliranju s onima s kojima se »programski zbliže«. Većina je birača to detektirala samo kao želju da se pod svaku cijenu ostane na vlasti, ma s kim se vlast dijelila. I nije to htjela honorirati.

Pretjerano bi, naravno, bilo reći da je Tomčić najveći izborni gubitnik. Daleko ispred su za visoku politiku vjerojatno sasvim izgubljeni Pašalić i Miroslav Tuđman, pa Budiša i Mate Granić... Ali, ni HSS ne može pobjeći iz kruga izbornih gubitnika, kamo ga je strpao Zlatko Tomčić koji je nedvojbeno precijenio i sebe i stranačku političku snagu. A podcijenio je ili uopće nije registrirao i ono na što su mjesecima prije izbora upozoravali ozbiljni analitičari – da se Sanaderov HDZ sve više primiče političkom centru i time, sasvim očekivano, veže uza se i dio tradicionalnih HSS-ovih birača.

Ima analitičara koji tvrde da je srozavanjem sa 16 na devet saborskih zastupnika HSS zapravo, otisnuvši se prvi put samostalno na izbore, sveden na pravu mjeru popularnosti i podrške u biračkom tijelu. Možda to i nije daleko od istine. To bi onda značilo da »seljaci« bolje rezultate na izborima 1995., a posebno na onima 2000., ponajviše mogu zahvaliti koaliranju (HNS, IDS i LS) te tome što se Tomčić uspio nametnuti za vođu koalicije i izboriti za vrlo dobro pozicioniranje haesesovaca na zajedničkim izbornim listama.

Ali, time bi se ujedno potvrdilo i to da je Zlatko Tomčić samo dobar taktičar, stranački lider koji je dosad »u zatečenu okruženju« znao maksimalno izvući i za sebe i za »seljake«. Međutim, na prvom velikom samostalnom nastupu, kao što je bio onaj 23. studenoga, pokazalo se da je pretjerao u tom taktiziranju, u stalnu političkom vrludanju od lijevoga do desnoga. Zato mu sad predstoji – ne bi li sa HSS-a skinuo oznaku nevjerodostojne stranke – i te kako ozbiljno »repozicioniranje« stranke, na tragu čega su, možda, i odbijanje ulaska u HDZ-ovu vladu i najava ostavki svih HSS-ovih državnih dužnosnika.

Tome, međutim, sigurno neće pripomoći raspirivanje stranačke idile, čemu su ovih dana pribjegli Tomčić i neki njegovi suradnici, ne bi li zatomili one, zasad rijetke, »seljačke« glasove koji traže njihovo jasno preuzimanje odgovornosti za izborni neuspjeh.

Ivka Bačić