Vjesnik: 12. 12. 2003.

Jedan odvjetnički sat - samo 110 dolara

Glavni odvjetnik u Haagu može zaraditi 19.250 dolara mjesečno/ Iz tog iznosa odvjetnici plaćaju trošak osnivanja i funkcioniranja odvjetničkog ureda Haagu te administrativne troškove, a Sud plaća smještaj i prehranu/ Hrvatska je za odvjetničke usluge u Haagu ove godine izdvojila oko 11,3 milijuna kuna, a riječ je o novcu za Blaškićevu obranu

ZAGREB, 11. prosinca - Neki dan je mostarski odvjetnik Nenad Boban tražio od hrvatske vlade da mu isplati 160.000 kuna naknade za sudjelovanje u obrani generala Luke Džanka. Tehnička vlada Ivice Račana, premijera na odlasku, nije se izjasnila o tom zahtjevu prepuštajući nasljednicima da provjere ima li Boban osnova za takav zahtjev i da li baš u tom iznosu.

Ta činjenica može ponukati da se zaviri u državni proračun za 2003. godinu. U stavci »Ured za odnose s Haagom« stoji iznos od 11 milijuna i 297.782 tisuće kuna. Prema tumačenju Ureda za odnose s Haagom, riječ je o iznosu koji je u proračunu rezerviran za obranu Tihomira Blaškića. Obvezu da cijenu odvjetničkih usluga za Blaškića preuzima Hrvatska državnim sporazumom s BiH utvrdio je još HDZ u trenutku kad je Blaškić izručen Haagu.

Taj se iznos formira na temelju troškova obrane ispostavljenih Vladi godinu dana ranije. Zanimljivost spomenutih 11 milijuna kuna je u tome što je prije rebalansa budžeta taj iznos bio otprilike osam milijuna kuna. Ta je stavka, u rebalansu, za razliku od mnogih drugih, uvećana za tri milijuna.

Drugih troškova za odvjetničke usluge u Haagu hrvatski državni proračun nema.

Iz haaških izvora je moguće saznati da jedan sat odvjetničkog rada vrijedi 110 američkih dolara.

Taj iznos pripada šefu braniteljske ekipe. Kobranitelju pripada naknada od 80 dolara po satu. Po najnovijim pravilima, jer je i Tribunal prisiljen štedjeti, mjesečno se Sudu može prikazati najviše 175 sati odvjetničkog rada. Broj sati pomnožen s cijenom jednog sata daje mogućnost da glavni odvjetnik u Haagu može zaraditi 19.250 dolara mjesečno. Ili, u gruboj računici, oko 140.000 kuna.

Iz tog iznosa odvjetnici plaćaju trošak osnivanja i funkcioniranja odvjetničkog ureda u Haagu, plus administrativne troškove materijala i osoblja.

Iz kase Suda, pak, plaćaju se i troškovi smještaja i prehrane. No viša cijena (nije ujednačena, nego se formira za svaki slučaj posebno) pripada odvjetniku za prve dane rada, a potom se formira na nešto nižoj razini.

Haaški odvjetnici iz Zagreba kažu Vjesniku da stvari s plaćanjima nisu baš uvijek, a posebice ne danas, tako poetične.

Prvo, haaško knjigovodstvo u posljednje vrijeme kasni po nekoliko mjeseci s isplatom odvjetničkih honorara. Drugo, limitiran je odvjetnički rad u fazi istrage, odnosno u vrijeme glavne rasprave. Već činjenica da je maksimalna satnica ograničena na 175 odvjetničkih sati kazuje da su postavljeni limiti. Pritom Sud uopće ne zanima stvarni opseg posla.

Nadalje, cijena odvjetničkog sata u Haagu formira se na temelju nekih izvanpravnih elemenata. Prvo, za suđenje kaplaru satnica nije ista, niti se broj utrošenih sati računa kao u slučaju da je branjenik general. Drugo, razlika je u cijeni ako je branjenik sam na listi optuženika ili je jedan iz grupe optuženih. Na kraju, utrošeni sati procjenjuju se prije isplate prema složenosti predmeta u kojem odvjetnik nastupa kao branitelj.

Priče o golemim zaradama za odvjetničko zastupanje u haaškim predmetima počele su odavno. Naime, informacija da je u mandatu Ljerke Mintas Hodak odvjetniku Anti Nobilu (»slučaj Blaškić«) isplaćeno 15 milijuna kuna nikad nije službeno potvrđena. Podatak da je jedan od haaških odvjetnika u Haagu otvorio restoran, također. Spominjali su se i iznosi za haaško zastupanje od 4,6 milijuna dolara isplaćenih za obranu Darija Kordića iz hrvatskog proračuna, pa zadnja rata Davidu Rivkinu, nakon nagodbe, od 700.000 dolara.

Vlado Rajić