Vjesnik: 13. 12. 2003.

Najava schengenskog zida

ADRIANO MILOVAN

Pomalo neočekivano, hrvatsko-mađarski trgovinski spor, koji tinja mjesecima, ovih je dana prerastao u otvoreni rat. I dok se javnost pita je li riječ o najavi zaoštravanja dosad uzornih odnosa između dvaju susjeda, hrvatski gospodarstvenici, životno vezani za mađarsko tržište, žurno mijenjaju poslovne planove i prilagođavaju ih novopodignutom carinskom zidu na Muri i Dravi.

Sve je počelo pomalo ishitrenom odlukom Hrvatske da iz dijela zemalja, među kojima je i Mađarska, zabrani uvoz mesa. Odluka je obrazložena opasnošću od uvoza kravljeg ludila premda je svima bilo jasno da se bar dio razloga za nju može tražiti u želji Zagreba da zaštiti domaće proizvođače od prejake konkurencije izvana. Mađarska, koja se najviše osjetila pogođenom ovim hrvatskim potezom, slučaj je pokušala iznijeti pred Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). I kada je sve govorilo da se trgovinski spor nalazi pred raspletom, Mađari su potezom pera praktički onemogućili četvrtinu hrvatskog izvoza na svoje tržište.

Dodatni uteg u cijeloj priči proizlazi iz činjenice da naš sjeverni susjed u svibnju ulazi u EU. Zagreb je dosad upravo u Budimpešti gledao jednog od najvjernijih saveznika za ostvarenje svojih euro-ambicija. Hoće li i dalje to biti tako, saznat će se uskoro. No, ostaje gorka činjenica da na sjevernim hrvatskim granicama stvaranje carinskog zida prethodi onom drugom, schengenskom.

Ipak, cijela priča ne mora završiti tako loše. Kada Mađarska, primjerice, uđe u EU, njezini će trgovinski odnosi s Hrvatskom biti definirani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, koji hrvatskim izvoznicima daje povoljniji tretman na tržištu EU-a, nego što ga izvoznici iz zemalja ove integracije imaju na našem tržištu. Već je iz toga jasno da mađarsko discipliniranje Hrvatske ne može biti dugog vijeka, tim više što i Hrvatska ima konja za trku, jer može odgovoriti na isti način.

Previše nervoze ne bi trebali izazivati ni novinski naslovi o trgovinskom ratu, jer se on, za razliku od nekih drugih, može držati pod kontrolom. Naša je zemlja, uostalom, već prošla kroz neke slične trgovinske sukobe - poput »naftnog rata« sa Slovenijom i BiH - a da se to nije bitnije odrazilo na političke odnose s tim zemljama. Pritom je dovoljno je pogledati odnose Bruxellesa i Washingtona, koji su još uvijek opterećeni nizom trgovinskih sporova, no politički i drugi odnosi tih divova nisu upitni.

Stoga ni od najnovijeg trgovinskog rata s Mađarskom ne treba raditi dramu. Kad se smire strasti, dolazi primirje tijekom kojeg će dvije prijateljske zemlje naći kompromis. Hrvatskim gospodarstvenicima, pak, ostaje otvoreno pitanje kako preživjeti do poraća.