Vjesnik: 16. 12. 2003.

Budišin oproštaj od politike

IVANA KNEŽEVIĆ

Još aktualni lider HSLS-a Dražen Budiša proživio je u subotu vjerojatno jednu od najmučnijih epizoda svoje političke karijere. Budući da je stranka nakon teškoga izbornog poraza pala na najniže grane, Budiša se morao, licem u lice, suočiti i s bijesom razočaranih stranačkih kadrova.

Kao nikad dosad Budiša se našao na udaru kritike, i to onih koji su mu dotad većinom bili skloni. Da, za očito pogrešno vođenu politiku, stranačkog šefa itekako drže odgovornim bilo je jasno, prema oštrim najavama već na početku sjednice Velikog vijeća. Budiša je žestoko napadan sa svih strana, nisu se birale riječi, a pitanje ostavke čitavo mu je vrijeme stavljano na savjest.

Njegovi najvjerniji sljedbenici ostali su u manjini, a njihovi pokušaji obrane šefa ostali su neuspješni, jer su i sami prozivani zbog poraza. Budiša se branio i sam, i to najčešće tako da je krivnju prebacio na druge, među ostalim i na one koji su bili za predizbornu koaliciju s DC-om. To stvarno zvuči pomalo nevjerojatno, jer je sam Budiša žestoko propagirao suradnju sa strankom Mate Granića i uostalom potpisao s njim koalicijski sporazum. Da je očito pretjerao shvatio je kad je pokušao napasti Đurđu Adlešić, a većina članova Velikog vijeća stala je u njezinu obranu.

Tzv. desna ili južnjačka struja ostavila je Budišu i one koji su mu najodaniji poput Dorice Nikolić i Željka Glavana, u manjini. Znakovito je da se potpredsjednik stranke Joško Kontić, inače jedan od najvećih Budišinih zagovornika, nije uopće pojavio na sjednici. Sve bi to trebali biti dovoljni znakovi Budiši da je uistinu, a ne samo deklarativno, kako mnogi strahuju, došlo vrijeme za povlačenje iz politike. A je li on to shvatio?

Još u izbornoj noći najavio je povlačenje, no ostavku niti je dao niti je ponudio. Kasnije je otkrio kako je još prije izbora donio odluku da se iz obiteljskih razloga povuče s predsjedničkog mjesta. Dakle, bez obzira na izborni rezultat.

Činjenica je kako nespornu karizmu koju ima još od studentskih dana, Dražen Budiša nije znao iskoristiti na pravi način. Neprekidno je mijenjao stavove, a svaki poraz doživljavao je kao konačan. Dva se puta kandidirao na predsjedničkim izborima i oba puta bio drugi. Kad je 2000. izgubio od Stipe Mesića nije želio prihvatiti niti jednu drugu državnu funkciju, iako je HSLS u koaliciji s SDP-om prošao odlično. Kasnije se predomislio, ušao u vladu, pa onda opet izašao. Povukao se s čela stranke, pa se opet vratio. Sad se opet povlači... Iako su birači rekli svoje, hoće li politička karijera Dražena Budiše uistinu završiti, odlučit će samo on. U jednom je sigurno bio u pravu – izbornim porazom i njegovim povlačenjem s čela stranke, završilo je jedno poglavlje povijesti HSLS-a.