Mandatar Ivo Sanader ima još tjedan da sastavi vladu i odredi koliko će ministarstava imati. Sada je već sasvim jasno da će to biti manjinska koalicijska vlada s manje ministarstava od Račanove. Još nije potpuno jasno tko će je sve podržati i koliko će točno ministarstava imati.

Ivica Račan je imao koalicijske vlade s jakim partnerima, prvo s Budišom, potom s Tomčićem, što mu se na kraju obilo o glavu. Obje su se njegove koalicije raspucale pritisnute neumjerenim zahtjevima HSLS-a pa HSS-a, s kojima Račan nije znao izaći na kraj. Istina je da su po trajanju nadmašile uobičajene europske standarde, ali to se odrazilo na njihovoj progresivnoj neučinkovitosti. Svaki mjesec produljenog trajanja odmicao ih je od zacrtanih ciljeva.

HDZ-ovoj manjinskoj vladi miran početak mandata može osigurati samo parlamentarna potpora HSS-ovih zastupnika. Sanader je pokušao smiriti tektonske poremećaje u HSS-u najavom da neće dirati HSS-ovce na funkcijama u državnoj administraciji i javnim poduzećima.

Time je donekle učvršćen poljuljan Tomčićev položaj na vrhu stranke. Sasvim je izvjesno, međutim, da HSS neće ponovo biti značajna stranka u Hrvatskoj dok ne prođe poslijeizbornu katarzu nakon mršavih rezultata na izborima. Unutarnje nezadovoljstvo manifestirat će se na dva načina: neizvjesnim glasanjem pojedinih zastupnika u Saboru (unatoč stranačkoj stezi) i kasnijim prijelazom nekih u HDZ.

Jedini način da osigura sigurnu potporu svojoj vladi HDZ bi mogao naći u prebjezima. S njima je HDZ već imao iskustva. U novom sastavu Sabora eventualno pojačanje moglo bi stići Sanaderu samo iz dvije stranke: HSS-a i SDP-a. HNS je previše udaljen od HDZ-a da bi ga mogao pojačati. HSS je dovoljno uzdrman da bi to nekima od njegovih zastupnika moglo pasti na pamet. SDP je, pak, imao toliko šarolik izbor kandidata pri kojem je prednost davana atraktivnim imenima (ili je barem netko mislio da to jesu) pred stranačkim kadrovima, da pojedinačni prijelazi njegovih zastupnika u HDZ nisu uopće nemogući.

Kako sada stvari stoje, Sanader bi u saborskim klupama jedinu jaču opoziciju mogao imati u HSP-u i HNS-u. SDP je još uzdrman izbornim porazom i Matu Arlovića očekuje težak posao da animira ekipu u kojoj uz stranačke aktiviste sjede politički dotepenci. Jedva čekam kako će se u raspravama angažirati rukometni trener Lino Červar i borilački stručnjak Mirko Filipović, jasno ako se u Saboru uopće pojave. SDP-u ozbiljno zamjeram što se nije potrudio pa s predizbornih koncerata još na stranačku listu doveo i Severinu. Mogla je na početku svečanih saborskih sjednica pjevati himnu.

Što su udaljeniji protekli izbori a sve bliže formiranje nove vlade, sve je izvjesnije kako bi Sanaderu u početku jedinu neugodnu oporbu mogao predstavljati uvrijeđeni Đapić koji je bio u HDZ-ovim predizbornim kombinacijama, ali je kasnije izvisio. Njegova ideja o tome da oporba progura svog kandidata za predsjednika Sabora je tehnički izvediva, ali malo vjerojatna. Ne može se provesti bez SDP-a koji je zasad u fazi rezignacije i Weltschmerza. SDP-ovci su zasad presretni što će za dobru plaću sjediti s druge strane govornice bez obveze da odgovaraju na neugodna pitanja oporbe.

Kako nikome ne odgovara kriza vlade odmah u početku, kako bi brzi izbori bili glupi, skupi i nepotrebni, kako SDP-u i HSS-u trebaju mjeseci da se malo oporave, kako će formula HDZ + DC + HSLS + HUS + manjinci uz HSS-ovo dizanje ruku funkcionirati neko vrijeme, Sanader dva-tri mjeseca neće imati problema u Saboru. U interesu hrvatskih pregovora s EU-om i rješavanja gospodarskih problema i bolje da ih nema. HDZ-ovoj vladi osigurano je zatišje pred buru koju će izazvati prva glasanja o prijedlozima pravih promjena.