Novi list: 18. 12. 2003.

Sanaderovo odlučno »da ali ne«

Piše: Jelena Lovrić

Sigurno je da ćemo u privatizaciji nešto mijenjati, ali u ovom trenutku teško je reći što – izjavio je to šef HDZ-a i budući premijer Ivo Sanader, u televizijskom predstavljanju svojih najbližih suradnika. Njegova izjava o mogućim, ali još nedefiniranim promjenama u privatizaciji, kao i ukupan nastup čvrste jezgre buduće vlade, koji je – zagušen općim mjestima i marginalijama – bio duboko razočaravajući, otkrili su da nova ekipa, baš kao što je to bilo i s njenim prethodnicima prije četiri godine, vlast preuzima sasvim nespremna.

Jer ako Sanader priznaje da je privatizacija »jedno od najbolnijih pitanja« i »jedno od pitanja na kojima je HDZ prije četiri godine izgubio izbore«, onda bi se očekivalo da, stajući ponovo na čelo vlasti, ima jasan stav o tome što se ne smije ponoviti i što je nužno mijenjati. Stranka, koja je svjesna razloga svoga neslavnog rušenja, protekle je četiri godine u opoziciji morala iskoristiti za definiranje novog koncepta i strategije. Krajnje je neozbiljno uoči preuzimanja premijerske palice reći: Nešto treba mijenjati ali ne znam što. To znači da se nema plana ni programa. To znači da se ne zna ni gdje su bile greške. Promjene u hodu najčešće najavljuju oni koji pojma nemaju što treba mijenjati ili nikakve promjene zapravo ne žele.

Da je riječ o velikoj improvizaciji pokazuje i Sanaderovo objašnjenje njegova sporazuma s umirovljenicima. U predizbornoj kampanji penzićima je najavljivao ukidanje televizijske pretplate i tvrdio da nema para za vraćanje duga; nije on Račan, rekao je, da dijeli neozbiljna obećanja. Sada zbori upravo suprotno. Javnosti dokazuje kako se sa seniorima glatko dogovorio o vraćanju duga i povećanju mirovina. Da je riječ o velikom improvizatoru otkriva i Sanaderov koncept smanjenja vlade. Ozbiljna opozicijska stranka, koja se sprema preuzeti vlast – a HDZ odavno zna da u tom pogledu ima realne šanse – morala je prije izbora, na miru, a ne sada navrat-nanos, skombinirati koga će s kim spojiti i zašto. Neozbiljno je sada preko noći odlučivati o tome hoće li turizam u ministarstvo mora, poljoprivrede ili kulture.

Bijeg od jasnog izjašnjenja oko kompleksa privatizacijskih tema pokazuje i Sanaderov poziv da se u vezi s dosadašnjim tijekom pretvorbe ne začinju političke bitke. Ako u prošlosti postoje neke nejasnoće ili sporni slučajevi, treba ih, kaže mandatar, prepustiti pravnoj državi. HDZ je za vladavinu prava i okretanje politike prema budućnosti. Istina, pred novim je premijerom mnogo poslova i ne može se pretjerano koprcati po prošlosti. Ali da bi znao što u privatizaciji treba promijeniti, ipak mora baciti pogled unazad. Nova se HDZ-ova vlast mora jasno odrediti prema procesu privatizacije. Jer je lopovska pretvorba istočni grijeh te stranke.

Na isti način javnost se pokušava driblati i tvrdnjom da prošlost i sve njene grijehe treba prepustiti djelovanju pravne države. Sanader vrlo dobro zna da pravna država ni dosad ništa nije poduzela u vezi s privatizacijskom pljačkom i otimačinom, pa sama od sebe neće to napraviti ni ubuduće. To je još jedan od razloga zbog kojega bi se politika, i nova vlast, u toj stvari morale precizno očitovati. Hoće li Sanader, kurblajući Hrvatsku, pokušati pokrenuti i pravosuđe da konačno počne raditi svoj posao ili će i ovakvim izjavama sugerirati da se sav privatizacijski kriminal definitivno pošalje u zastaru?