Večernji list: 18. 12. 2003.
Je li Slavko Ivina "krtica"?
Provedba teze o "tajnom planu" za rušenje nove Vlade naštetila bi i Hrvatskoj i njenim autorima
Piše: Željko KRUŠELJ
Ova zbunjena zemlja očito ne može bez teorija zavjera. Posljednju od njih plasirao je jedan žućkasti tjednik pod bombastičnim naslovom "Linićev tajni plan za rušenje HDZ-a".
Teza je da bi još uvijek neformirana Vlada Ive Sanadera trebala pasti za najviše tri mjeseca, a možda i prije. Bilo bi to već prilikom glasovanja o prvim zakonima koje bi u sabornici ponudio HDZ, što bi se pretvorilo u iskazivanje nepovjerenja novoj Vladi. Dalje bi sve išlo po parlamentarnoj proceduri.
Plan koji je, kažu, osmislio hiperaktivni Slavko Linić, možda još pod dojmom jaja koje je zaradio u predizbornoj kampanji, a navodno ga je odobrio i SDP-ov lider Ivica Račan, podrazumijeva da se u tu saborsku zavjeru, uz ljevicu, disciplinirano uključe i HSS i HSP. Ante Đapić bi trebao biti još uspaljeniji za takav zaplotnjački scenarij, jer ga je Sanader odbijanjem koalicijskog povezivanja smrtno uvrijedio.
Takva medijska konstrukcija ima nekoliko "sitnih" mana. Prije svega, ne treba provaljivati strogo čuvane tajne da bi se shvatilo što je interes pojedine stranke. U parlamentarnmoj demokraciji oporba i služi tome da u parlamentu pokuša uskratiti povjerenje Vladi, kako bi sama došla na vlast. To je potpuno legalno i legitimno, tako da ne trebaju Linićeva genijalnost i duge novinarske uši da bi se to shvatilo. Štoviše, ovakva kombinatorika pretvara hrvatske političare u još veće smutljivce i moralne dubioze nego što to objektivno zaslužuju.
Postoji, naime, prostor realnog političkog djelovanja u kojem spomenuto poigravanje imenima i strankama gubi svaki smisao. Ukoliko bi SDP nakon samo tri mjeseca pokušao rušiti Sanadera, HDZ-u bi zapravo učinio uslugu, ali bi zato naštetio Hrvatskoj. Izazivanje političke nestabilnosti u tom razdoblju, pogotovo pad Vlade, zasigurno bi dovelo do negativnog odgovora Europske komisije na zahtjeve Hrvatske za prijem u Europsku uniju. Na eventualnim prijevremenim izborima birači bi krivce za to kaznili. Preiskusni i uvijek racionalni Račan, ako se za Đapića to isto ne može kazati, mora biti u potpunosti svjestan posljedica krivih strateških procjena. Drugim riječima, može li stranka koja je i trasirala taj put u Europu, zaklinjući se u to poslanje, sada povlačiti poteze koji bi Hrvatsku ostavili na "brdovitom Balkanu"?
Ništa manje važno nije ni to da SDP-u treba neko vrijeme, barem godina-dvije, da se preustroji nakon silaska s vlasti, jer razlog potonjoj činjenici leži i u samom ustroju stranke te nizu u praksi nepotvrđenih kadrovskih rješenja. Riječ je i o nekim programskim nelogičnostima, koje su socijaldemokrate udaljile od njihove socijalne biti. Sve to treba opet uskladiti da bi se stranka potvrdila na lokalnim izborima za nepunih godinu i pol.
Kuloarski bi scenarij u još težu situaciju doveo Tomčićev HSS, kojem treba još više vremena i rezova da bi povratio povjerenje birača. Samo gubitak povjerenja ruralnog i prigradskog stanovništva u proklamiranu politiku HDZ-a može dovesti do značajnijeg rasta Tomčićeve opcije, jer te dvije stranke, što je posebno fenomen, funkcioniraju po zakonu spojenih posuda. Prebrzi izlazak na birališta može za HSS biti poguban. Stranka bi tada zacijelo pala ispod izbornog praga. Ovako se i ona može prestrojavati barem do spomenutih lokalnih izbora.
Apsurd je spomenutog "Linićeva plana" da bi forsiranje prijevremenih izbora išlo jedino u prilog HDZ-a, koji bi mogao očekivati da osvajanje i onih glasova koji su dobivali njegovi ionako oslabljeni stranački partneri, dakle HSLS i DC, a vjerojatno bi mu povjerenje ukazali i mnogi birači koji su glasove rasipali na male stranke i nezavisne liste. Ubacimo se, stoga, u zavjerenički mentalni sklop i zapitajmo se: je li Slavko Linić zapravo "krtica" Ive Sanadera?!