Slobodna Dalmacija: 31. 12. 2003.

Cijene brže od Sanadera

Sanja STAPIĆ

U Novu ćemo startati oštro: kruh je poskupio, plin sasvim sigurno također krešit, idućeg tjedna će mu se vjerojatno pridružiti i benzin. Nakon silvestrovskog slavlja moglo bi nas zakačiti i skuplje obvezno autoosiguranje, a proteklih se tjedana progovaralo i o mogućem poskupljenju lijekova. Unatoč svim lijepim očekivanjima i raznim političkim obećanjima, život je postao skuplji.

Od predizbornih obećanja sigurno će se ostvariti ono o smanjenju stope PDV-a s 22 na 20 posto, no hoće li nova Vlada uspjeti manjak prihoda popuniti bez podizanja postojećih nameta, primjerice, trošarina na automobile, pitanje je na koje ćemo doznati odgovor u Novoj 2004.

Ove smo godine već pregrmjeli poskupljenje struje i promjene tarifa u fiksnoj telefoniji. Oni koji vraćaju kredite nekoj od banaka ili moraju uplaćivati određene obveze temeljem tečaja eura, dobro znaju da im je posljednjih tjedana odlazilo više kuna iz džepa nego ovog ljeta. Njima nije svejedno stoji li euro na tečajnici Hrvatske narodne banke 7,4 ili 7,7 kuna, kako se to događalo ovih dana. Tako im je stotinu eura obveze s "ljetnih" 740 kuna "krešilo" na 770 kuna. Kad smo već kod tečaja i kredita, središnja će banka, dakako, držati uzde tečaja na razini 7,7 kuna za euro, no neće ih baš strogo fiksirati na toj granici. Veliki se potresi ne bi trebali događati na tečajnicama, no neće biti čudno ako za euro bude trebalo plaćati i 7,6 i 7,8 kuna. Što se kamata na kredite tiče, središnja je banka dodatno posljednih dana ove godine zapaprila bankarima nastojeći obuzdati rast plasmana. Kako sada stvari stoje, cijene kredita ne bi trebale rasti, no sasvim je sigurno da je prekinut trend pada kamatnih stopa.

Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi 3900 kuna, a jednoj su četveročlanoj obitelji, prema nekim sindikalnim računicama, za podmirivanje mjesečnih životnih potreba potrebne gotovo dvije takve plaće. Uz upadanje u minus na tekućem računu ili zaduživanje na kreditne kartice, ili vrlo oštru olovku koja neke stvari poput odjeće, obuće... jednostavno križa ostavljajući ih za neka bolja vremena. Umirovljenički i kućni proračuni mnogih zaposlenih sastavljaju se pomnije nego što NASA-ini stručnjaci izračunavaju putanje shuttleova. Svaka kuna neplaniranog troška može razoriti cijelu financijsku konstrukciju i onda nema druge nego dalje rezati zadovoljavanje vlastitih potreba. Kada se kod nas podižu cijene, uglavnom nam se servira priča o tome kako će taj proizvod ili usluga napokon biti na nekakvoj europskoj razini ili standardu, a svi zaboravljaju da je standard prosječnog zaposlenog daleko ispod europskog.