Novi list: 14. 01. 2004.

Loša prošlost sustiže Sanadera

Dražen CIGLENEČKI

U kakvu je samo apsurdnu situaciju dospio premijer Ivo Sanader. Doduše, on procjenjuje suprotno, ali predsjednik Europske komisije Romano Prodi sigurno nije u ponedjeljak u Bruxellesu napamet govorio kad je priopćio Sanaderu da mišljenja EU o hrvatskoj molbi za prijem neće biti prije nego Velika Britanija, Nizozemska i Italija ratificiraju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Sanader je na to ustvrdio da su već poduzete političke akcije prema te tri zemlje.

I sad se premijer i njegova ekipa zadužena za hrvatsku vanjsku politiku moraju grčevito boriti kako bi uvjerili vlade u Londonu, Haagu i Rimu da povuku rezerve prema ratifikaciji sporazuma protiv kojeg je HDZ bio dok se nalazio u opoziciji?! Naravno, Englezi, Talijani i Nizozemci sigurno jako dobro znaju u kojim je okolnostima u proljeće 2001. godine SSP usvajan u Saboru. Prije glasanja zastupnici HDZ-a demonstrativno su napustili saborsku vijećnicu, a prethodno se Sanader upinjao dokazati da taj sporazum vraća Hrvatsku na Balkan. Tuđmanovski shvaćen suverenitet u to je vrijeme još bio jedan od osnovnih postulata HDZ-a.

Istine radi, treba reći da je Sanader najavljivao mogućnost da i zastupnici HDZ-a podrže SSP-a, no tada Sanader nije još ni izbliza zagospodario strankom. HDZ-ovi backbencheri oštro su se suprotstavili Sporazumu i kako Sanaderov prestiž u HDZ-u ipak ne bi bio ugrožen pronađeno je tobožnje kompromisno rješenje da hadezeovci ne sudjeluju u glasovanju.

Bit će zaista zanimljivo čuti argumente s kojima će hrvatska diplomacija pokušati slomiti otpor članica EU koje nisu ratificirale SSP.

Kad se već činilo da je s nekoliko dobro smišljenih gesti Sanader gotovo uspio neutralizirati brojne tamne mrlje iz prošlosti HDZ-a, jedna od njih upravo ga neumoljivo sustiže. A mandat mu je tako lijepo počeo...