Novi list: 15. 01. 2004.

Forsiranje Europe u Hrvatskoj

Piše: Jelena Lovrić

Za svoje prve turneje po bijelom svijetu premijer Ivo Sanader nije djelovao onako samouvjereno kakvim se doima u vlastitoj avliji. Njegov ino-ministar Miomir Žužul jučer je, pred hrvatskim novinarima, dopustio mogućnost da Hrvatska neće uspjeti uhvatiti vlak za priključenje europskim integracijama u zacrtanom vremenu. Cilj je da se do lipnja dobije takozvani avis, koji bi Hrvatskoj omogućio stjecanje statusa kandidata. Ali šef hrvatske diplomacije također dodaje: »Neće biti smak svijeta ako se u tome ne uspije«.

Novi je hrvatski premijer na važnim adresama ujedinjene Europe dočekan s dvije vrste poruka. Potezi koje je prethodno povukao kod kuće primljeni su s iznenađenjem i pljeskom. Teško se moglo pretpostaviti da će šef HDZ-a poduzeti tako nedvosmisleno i hrabro otvaranje prema manjinama. Otvorene geste srdačnosti i partnerstva prema Srbima primljene su gotovo s nevjericom. To je svakako više nego se očekivalo, ali ipak manje nego je potrebno. Sanaderu je jasno rečeno da bez ratifikacije ugovora o stabilizaciji i suradnji od strane svih članica Europske unije Hrvatskoj nema ni avisa ni kandidature. Engleska i Nizozemska taj dokument ne žele ratificirati zbog Haaga, tom se dvojcu pridružila i Italija zbog hrvatskog proglašenja ribolovne zone u Jadranu.

Hrvatskoj, dakle, i dalje ostaje ispunjenje teških haških zahtjeva, prije svega onih koji se tiču odbjeglog Gotovine. Možda se u tom pogledu ni Sanader neće moći maknuti s mrtve točke, bez obzira na svoju proklamiranu odlučnost da će učiniti apsolutno sve kako bi za Hrvatsku pribavio briselsku ulaznicu. Možda je Gotovina danas zaista izvan dohvata hrvatske vlasti. Prema pisanju jednog dnevnika, navodno je nedavno viđen u Rimu. Lani je autor njegova intervjua tvrdio da je susret upriličen u jednoj metropoli Europske unije. Možda je zaista tako, a možda je tek riječ o puštanju glasina, kojima se odgovornost za hvatanje haškog optuženika želi delegirati nekome izvan Hrvatske. U svakom slučaju, o uključivanju Hrvatske u Europsku uniju – što je proklamirani prvi cilj sadašnje, kao i bivše vlade – i dalje će odlučivati dobra volja jednog vojnika. Ali ne treba kriviti prema nacionalnim interesima Hrvatske sasvim nehajnog Gotovinu. Takva je situacija proizvedena odnosom političke Hrvatske prema haškim optužnicama, a u tom grijehu gotovo su ravnopravno sudjelovali i HDZ i Koalicija.

No, Hrvatska se ne bi smjela dati obeshrabriti mogućim neuspjehom u kucanju na briselska vrata. Mora držati ritam u svome harmoniziranju s europskim standardima, bez obzira na odluke Europske unije, sama sebe radi. Iako takva tvrdnja zvuči kao fraza, posljednji je događaji sasvim argumentiraju. Sanaderovo je napadno distanciranje od HDZ-ova nacionalizma vjerojatno u prvom redu ciljano na osvajanje simpatija u Europi, ali pokazalo se da ga je i Hrvatska jedva dočekala. Istraživanja bilježe porast optimizma i pozitivnog ozračja. Zato je takvu politiku nužno nastaviti. Mnogo je važnije da se Europa situira u Hrvatskoj nego kada će se Hrvatska i formalno pridružiti Europskoj uniji. Hrvatska u Europi – svakako, jednom, Europa u Hrvatskoj – neizostavno i odmah!