Večernji list: 19. 01. 2004.

"Sanaderove petorke"

Piše: Deana Knežević

Kao što je efektno pristupio građanima srpske nacionalnosti božićnom čestitkom, i talijanskoj "minoranzi", obrativši joj se na talijanskom, Ivo Sanader će tome danas dodati i susret s čelnicima parlamentarnih stranaka. Većina njih u izravnoj je oporbi sadašnjoj Vlasti, a manji dio podržava je uvjetno. K tome, na sastanak se odlučuje iako za to nema kriznog povoda, što nije bio običaj prijašnjih vlasti.

Sanader poziva šefove stranaka vezano za odnose s EU i NATO-om. Oko toga ne postoje prijepori, pa je to pogodna uvodna tema. To što Sanaderova Vlada kaže da će veći naglasak dati na odnose s NATO-om, više je retorička nijansa nego razlika u prioritetima između sadašnje i bivše vlasti.

I oko drugih tema koje, kako to Sanader definira, nadilaze stranačke interese, premijer namjerava ubuduće razgovarati sa šefovima stranaka.

Čak i da ima solidnu parlamentarnu većinu, takva praksa bila bi od koristi. Povodi za sukobljavanje smanjuju se kad postoji dobar protok informacija i dovoljno prilike za komuniciranje. Sanadera na kontakte s oporbenim čelnicima međutim upućuje i to što ima tanku ili uvjetnu saborsku većinu. On mora iskoristiti svaku mogućnost da umanji potencijalni oporbeni naboj kako bi odluke njegove Vlade dobile podršku. Iz oporbe mu uostalom već sada poručuju da se Hrvatska neće ravnati prema željama HDZ-ove Vlade, nego prema zakonima koje usvoji Hrvatski sabor.

Sanaderov plan komunikacije s čelnicima parlamentarnih stranaka mogao bi se naći pred jednom zamkom. Kao što je u prošlom mandatu koalicijska petorka, dakle neformalno tijelo sastavljeno od šefova vladajućih stranaka, na neki način zaposjela politički prostor parlamenta, tako bi se i ovom širem i heterogenijem sastavu moglo prigovoriti da iskače iz institucionalnih okvira. No Sanader može na to uvijek odgovoriti s dva argumenta. Prvo, komunikacija između Vlade i Sabora mora se poboljšati. Drugo, bolje je da se ta komunikacija potiče jednim takvim, doduše neformalnim, ali ipak transparentnim i javnim oblikom dijaloga nego nevidljivim metodama lobiranja.

Iako zadovoljan europskom turnejom, premijer se istog trenutka ipak našao s utegom koji je opterećivao prijašnju vlast. Jučer susretjiva Carla del Ponte danas izvjavljuje da odbjegli Gotovina "još uvijek uživa potporu jednog dijela hrvatskih vlasti". Sanader može manevrirati mijenjajući sustav tajnih službi (na koje je i za prijašnje vlasti transferiran pritisak iz Haaga), može spustiti haaške teme na nižu razinu, no od njega će se tražiti rezultat i pomak bez kojeg sve nervozniji Haag neće mijenjati ocjene o suradnji s Hrvatskom.

Ako u tome ne ostvari iskorak, nakon poena dobivenih s manjinama, Sanader bi mogao biti pritisnut drugim političkim uvjetima. Na primjer, odnosom prema medijima i ravnopravnošću građana pred zakonom, pri čemu mu slučaj Čačija i Žužulova reakcija na agencijski izvještaj neće ići u prilog.