Vjesnik: 20. 01. 2004.

Sanader trenira dogovor

Možemo očekivati skori početak razgovora s Rimom i Ljubljanom o modificiranju odluke o ekološko-ribolovnom pojasu ili zajednički dogovor o nečemu što bi bilo prihvatljivo svim stranama / Možemo očekivati i vrlo efikasnu suradnju s Haagom kad stignu nove optužnice

ZORAN VODOPIJA

Nakon vanjskih sondiranja na red su u Sanaderovoj vladi došle i domaće teme. Premijer se sastao s vođama sindikata dok je vrlo agilni ministar zdravstva Hebrang već promijenio sastav upravnih odbora u nizu bolnica. U Zagrebu je Žužul razgovarao s Rupelom. Hrvatska sa Slovenijom ima toliko neriješenih problema zbog kojih trpe i hrvatski građani da i odnose dviju zemalja možemo komotno uvrstiti u domaće teme.

Sanaderov susret sa sindikalistima, nabrijanim na Hebranga koji je razgovorom s liječničkim sindikatom iskočio iz uobičajenog protokola odnosa vlasti i sindikata, prošao je poput sastanka HDZ-ove središnjice s nekim stranačkim županijskim ogrankom. Svi su se složili s premijerom da je zemlji nužan socijalni mir koji mogu jedino osigurati zajedno sindikati, poslodavci i vlast. Sindikati su spremni dati novoj vladi vremena da povuče prve poteze u zamjenu za dogovor da svi prijedlozi koji će ići pred Sabor, a tiču se socijalno-sindikalne problematike, prije toga prođu provjeru u Gospodarsko-socijalnom vijeću. Nova vlada zaskočila je sindikate srdačno im ponudivši socijalno partnerstvo i ovi jednostavno nisu imali srca mučiti je pri prvom susretu teškim problemima.

U Zagrebu su ministri vanjskih poslova Žužul i Rupel dogovorili zajedničke sjednice dviju vlada kao i međusobne susrete svaka dva mjeseca. Kažem, to sa Slovenijom je već u tolikoj mjeri postala domaća tema da će i Slovenci sjediti u Banskim dvorima kad se bude raspravljalo o spornim pitanjima u odnosima dviju zemalja.

Odnose između dviju država bivša je Račanova vlada ostavila Sanaderovoj u prilično lošem stanju. Problem štediša Ljubljanske banke je blokiran, polazna stajališta za rješavanje sudbine nuklearke Krško su neuskladiva, pitanje granice između dviju država je nesretnim parafom na dogovor Račana i Drnovšeka dovedeno na prag međunarodne arbitraže. Ohrabrenje za bolje dane obje strane vide samo u jakoj gospodarskoj razmjeni i slovenskim turistima u Hrvatskoj.

Sanaderova vlada je otvorila karte pragmatično: pristupajući nekom problemu sugovornicima obećava punu suradnju i nudi za početak ono što smije i može a da pretjerano ne zagazi u rješavanje problema. Sindikatima nudi partnerstvo u socijalnom miru, što je sindikalistima drago čuti osobito nakon što su prigovarali da nisu bili upućeni u donošenje odluka o porodnim naknadama i PDV-u. Tek će prvi konkretni pregovori pokazati koliko će jedna i druga strana biti spremne na partnerstvo.

Sa Slovencima je Žužul dogovorio zajedničke sjednice vlada i česte ministarske susrete, što bez prave ekspertne pripreme može biti isto toliko učinkovito koliko i učenički izleti u Disneyland kao dio obrazovnog programa. Zgodna ambalaža, upitan sadržaj.

Ono važnije Žužul je napravio na drugom mjestu. U Americi je pri susretu s hrvatskim iseljenicima naglasio kako neće biti teritorijalnih ustupaka u sporu Hrvatske i Slovenije. U Zagrebu je pak za jednoga od dvojice novih savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova imenovao Davorina Rudolfa koji je uvijek zastupao tvrdu liniju u odnosima sa Slovenijom. Sa Slovencima se krenulo malo tvrđe, ali prvi kamen kušnje u hrvatsko-slovenskim odnosima bit će proglašenje hrvatskog ekološko-ribolovnog pojasa u Jadranu.

Sporna odluka koja je podijelila Račanovu ostavljena je na rješavanje Sanaderovoj vladi. Odustajanje od formalnog proglašenja tog pojasa prije nego što se o njemu raspravi sa Slovencima i Talijanima bit će jedan od onih poteza nove vlade koji će dijelu hrvatske javnosti zazvučati bogohulno.

Čak i dijelu HDZ-ova članstva koje je Sanader već iznenadio koaliranjem sa srpskim zastupnicima. Ostalom dijelu te javnosti je odmah bilo jasno kako je HSS-ova inicijativa bila ishitren potez u predizbornoj konačnici.

Slično bi u javnosti mogli odjeknuti i novi odlasci u Haag kad stignu nove optužnice u Hrvatsku. Tu je HDZ-ova vlada mudro cijeli postupak odlučivanja selidbom Ureda za odnose s Haagom u Ministarstvo pravosuđa i imenovanjem ministrice Škare-Ožbolt za predsjednicom Savjeta za suradnju s Haagom prebacila na pravosudni kolosijek. Politika, kao, više nema veze s time, pa zato ni zasluga ni krivnje pred osjetljivom javnošću. Sve je odsad, dakle, samo pitanje funkcioniranja pravne države stegnute načelima funkcioniranja međunarodnog pitanja.

Nova vlada se na određeni način pripremila, iako to nevoljko javno priznaje, na rješavanje dvaju važnih pitanja koja koče britansku, nizozemsku i talijansku ratifikaciju Sporazuma o pridruživanju i suradnji i politički avis o hrvatskoj kandidaturi za EU. Možemo, stoga, očekivati skori početak razgovora s Rimom i Ljubljanom o modificiranju odluke o ekološko-ribolovnom pojasu ili zajednički dogovor o nečemu što bi bilo prihvatljivo svim stranama. Možemo očekivati i vrlo efikasnu suradnju s Haagom kad stignu nove optužnice.

Pragmatičnost je osobina koju je Sanader već pokazao pri sastavljanju tanke većine u Saboru. Morat će se njome služiti i dalje u vladi i stranci želi li provesti sve zamisli o mijenjanju Hrvatske. Sanader taktički trenira dogovor kako bi ostvario strateške ciljeve.