Vjesnik: 22. 01. 2004.

Europski zagrljaj

BRUNO LOPANDIĆ

Nije nikakva tajna da visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown u Bosni i Hercegovini ima mnogo problema. Stoga je sasvim logično da je iz Zagreba otišao ohrabren.

Iskusni političar u Zagreb je došao kako bi od ključnih ljudi u državi dobio dodatna uvjerenja političkog smjera Hrvatske prema susjednoj Bosni i Hercegovini.

U osnovi je riječ o ključnom pitanju – kako će se nova vlada na čelu s Ivom Sanaderom odnositi prema BiH. Sam Ashdown otišao je iz Zagreba zadovoljan jer je od hrvatskoga premijera dobio dodatne potvrde kako se u osnovi politika službenoga Zagreba neće mijenjati u odnosu na onu koja je ustanovljena 2000. godine; epizode s miješanjem u unutarnje stvari BiH iz devedesetih definitivno su završene.

Zbog te prakse je Hrvatska, u ključnim trenucima dok je još bila i sama okupirana, ubrzo počela gubiti simpatije međunarodnih predstavnika kao žrtva agresije, a sama je sebe lišila podrške jedne od najvažnijih članica Europske unije – Njemačke.

Nakon izbora 2000. Hrvatska je u potpunosti preokrenula odnos prema Bosni i Hercegovini, što je odmah bilo zabilježeno u svim ključnim središtima, posebice u Washingtonu i Bruxellesu, i to na obje adrese – u NATO-u i u Europskoj uniji.

Ashdown je u Zagreb došao samo po potvrdu onoga što je već ranije čuo kao najave nove vlade: da će Hrvatska u potpunosti poštivati suverenost susjedne zemlje, ali da će biti i konstruktivan partner kako bi se BiH pomoglo da i ona što prije ispuni potrebne kriterije i započne s procesom istinskoga približavanja Europskoj uniji. Svi su svjesni, pa tako i sam visoki predstavnik, da je taj cilj za BiH još dalek. No, čak u mnogim aspektima krhka BiH može pomoći Hrvatskoj. Regionalna suradnja na temeljima europskih kriterija nešto je na što službeni Bruxelles posebno pazi, pa je stoga ispravno reći kako hrvatski put u EU ne ide preko Washingtona nego preko Beograda, Sarajeva i Ljubljane. Odnosno, ovisno o tome kako će Zagreb tretirati svoje susjede i kako će razgovarati s njima.

Kako je to naglasio i sam Paddy Ashdown, vlade u Zagrebu i Beogradu, temeljem Daytonskoga sporazuma, imaju specifična prava. Kada premijer jedne od tih vlada ustvrdi da se ta specifična prava trebaju koristiti na konstruktivan način, kao što je to učinio Sanader, onda Ashdown nema nikakva razloga da zadovoljstvo zbog takva razgovora ne podijeli s javnosti. Zagrebov europski zagrljaj Bosne koristit će svima.

Državni dužnosnici će – posebice oni koji su bili u politici i devedesetih – moći odahnuti jer neće, kao prije, svaki tjedan putovati u Mostar.