Vjesnik: 23. 01. 2004.

Stavljanje tekovina hrvatskog proljeća u politički program HNS-a je zamjena teza

Gospodin Denis Molnar iz Zagreba objavio je 20. siječnja u Vjesniku tekst pod naslovom »Hrvatsko proljeće i Savka Dabčević Kučar "krupan uteg" na putu HNS-ova lijevog skretanja«, koji se sastoji u zamjeni teza i njegovoj dogmi da »hrvatsko proljeće ima svoju tamnu stranu« jer da se 1971. »probudio hrvatski nacionalizam praćen antisrpskim raspoloženjem«. Nadalje podmeće javnosti britanske dokumente s negativnom ocjenom hrvatskog proljeća, kao da su britanski dokumenti vrhunac ispravnog stajališta ovoga svijeta.

Naravno da je britanska politika podržavala Titovu ocjenu hrvatskog proljeća, i boljševički obračun s reformiranim komunistima Savkom i Tripalom i demokratima iz Matice hrvatske, Jonkeom i Vladom Gotovcem i iz Sveučilišta u Zagrebu, Antom Paradžikom i Draženom Budišom.

Laž je da je hrvatsko proljeće imalo »tamnu stranu«, da je postojao »hrvatski nacionalizam« i »antisrpsko raspoloženje«. Vladimir Bakarić je bez i jednog dokaza lansirao 1971. teoriju o »antisrpskom raspoloženju« u sastavu CK SKH pod predsjedanjem Savke Dabčević Kučar. Jugo-komunistička politika imala je svoje dogme o »nacionalizmu« i »klero-fašizmu« i svi koji u Savezu komunista dogme nisu prihvaćali, bivali su uklanjani iz politike i jednopartijskog sistema te iz javnog života.

Tripalo je konstatirao da su on i Savka postali na isti način žrtve jugo-boljševika kao i Andrija Hebrang dvadesetak godina prije njih, i prvo komunističko rukovodstvo prije Hebranga i Končara. Svi nevini ljudi, koje je Bakarićeva manjinska frakcija iz sastava CK SKH iz 1971. svrstala u »maspokovce«, doživjeli su u Zagrebu montirane sudske procese u staljinističkom stilu.

Protagonisti hrvatskog proljeća nisu bili hrvatski nacionalisti, nego velikim dijelom jugoslavenski nacionalisti, kojima kao takvima nije ni na pameti bilo rušenje Jugoslavije i stvaranje neovisne hrvatske države. To je jedini nedostatak hrvatskog proljeća.

Gospodin Molnar spočitava političkoj stranci HNS da oslanjanjem (i) na tekovine hrvatskog proljeća sebi stavlja uteg kao pretendenta na okupljanje političke ljevice u Hrvatskoj i u tom smislu preuzimanje štafete od Račanova SDP-a, te da »gospođa Vesna Pusić povijesno gledano nije kriva«.

Stavljanje tekovina hrvatskog proljeća u politički program HNS-a je zamjena teza i bacanje hrvatskoj javnosti odnosno biračkom tijelu pijesak u oči jer gospođa Pusić nije bila na strani hrvatskog proljeća, a gospođa Dabčević Kučar joj unatoč tomu danas daje placet.

Nije hrvatsko proljeće uteg, nego simpatizeri komunizma i Titove Jugoslavije jesu i dan danas uteg Hrvatskoj jer se vrte u vlasti i oko nje.

Prof. GORAN JURIŠIĆ, Zagreb