Vjesnik: 26. 01. 2004.

Hoće li Ashdown izabrati »nedemokratsko rješenje« u Mostaru

ALENKO ZORNIJA

U Mostaru je u nedjelju održan referendum na kojemu su se uglavnom Hrvati, žitelji ovoga grada, izjašnjavali o tome jesu li za to da grad na Neretvi ubuduće bude organiziran kao jedna općina i jedna izborna jedinica, te podržavaju li da postupak izbora vijećnika za Gradsko vijeće Mostara bude organiziran kao i u drugim jedinicama lokalne samouprave u BiH.

Budući da su se i Bošnjaci, na nešto ranije organiziranom praktično jednonacionalnom referendumu, izjasnili da žele zadržati postojeće općine kao jedinice lokalne samouprave, odnosno da žele trenutačnu etničku podjelu najvećega hercegovačkoga grada, vladajuće strukture u Mostaru, odnosno Federaciji BiH, sada imaju i »potporu naroda« za svoje krajnje suprotstavljene politike i vizije budućega ustroja grada na Neretvi.

U čemu je spor? Članovi Povjerenstva za preustroj Mostara, koje je vodio njemački diplomat Norbert Winterstein, nisu se uspjeli usuglasiti o dvama ključnim pitanjima.

Prvo je hoće li Mostar ubuduće biti organiziran kao jedna općina. Bošnjaci se ovome snažno protive i njihov »minimum« je podjela grada na dvije, naravno etničke, općine.

Drugo sporno pitanje su izborna pravila, odnosno način na koji će se birati zastupnici u buduće gradsko vijeće. Hrvati se zalažu da cijeli Mostar bude jedna izborna jedinica. U suprotnom, tvrde njihovi predstavnici, dogodilo bi se da jedan bošnjački glas u Mostaru vrijedi kao pet hrvatskih. Bošnjaci, opet, tvrde da je Hrvata u Mostaru sada više u ukupnom broju stanovnika te da bi primjena načela »jedan čovjek, jedan glas« Bošnjake dovela u poziciju manjine.

Budući da se ove godine održavaju lokalni izbori, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown postavio je rok do kraja siječnja do kada bi se lokalni političari trebali sami dogovoriti. U suprotnom, najavio je da će biti prisiljen nametnuti rješenje. To će se, prema svemu sudeći, i dogoditi, jer su izgledi da se HDZ, SDA i druge stranke dogovore o ovom pitanju u idućih nekoliko dana ravni nuli.

Kakvo će biti Ashdownovo rješenje, nije teško pretpostavi: jedinstven grad, ali sa šest etnički koncipiranih izbornih jedinica.

U nedavnom intervjuu za Vjesnik Ashdown je priznao da ponekad - ne bi li se zaštitile manjine - mora povući i poteze koji su upitne demokratičnosti. U ovom slučaju »nedemokratsko« rješenje za Mostar očito će biti u funkciji zaštite trenutačno malobrojnijih Bošnjaka u ovome gradu.

Na prvi pogled, to je u redu, tim prije što Ashdown iznosi i naoko čvrst argument da se na sličan način štite prava Hrvata na višim razinama vlasti u BiH, entitetskoj i državnoj. No, iznoseći ovakvu argumentaciju, Ashdown gubi iz vida drugu, jednako bitnu stvar. Naime, Hrvati su posve obespravljeni u nizu bosanskohercegovačkih gradova.

U Sarajevu, Tuzli, Zenici, Travniku, Banjoj Luci i drugdje vlast je posve u rukama većinske etničke skupine, a različiti oblici diskriminacije u tim gradovima učinili su da Hrvati iz njih u najvećem broju isele. Dakle, pitanje za Ashdowna - koje mu je u otvorenom pismu uputio i mostarski biskup Ratko Perić - jest zašto se nije zauzeo za to da slična pravila kakva namjerava nametnuti u Mostaru, budu primijenjena i na druge gradove u BiH. No, možda je ključni dokaz koji ruši Ashdownove argumente ponašanje međunarodne administracije u slučaju Distrikta Brčko. Dok se za Mostar otvoreno govori da treba nametnuti »nedemokratska rješenja« da bi se zaštitila prava naroda koji je u međuvremenu navodno postao manjinski, dotle su u Brčkom isti ti međunarodni predstavnici, na istom problemu izbornoga zakona, gotovo s podsmijehom odbacivali primjedbe Hrvata koji su tvrdili da su zbog »etničkog čišćenja« u Brčkom postali manjina te da se izbornim zakonom moraju zaštititi njihova prava kao konstitutivnog naroda.

Kada je riječ o Mostaru, »hrvatski referendum« - premda je Ashdown kazao da jednonacionalna izjašnjavanja neće bitnije utjecati na njegovu odluku - pokazat će što Hrvati misle o rješenju za Mostar. Nije posve isključeno ni da je nedavna akcija, odnosno način na koji su uhićeni Ante Jelavić, Miroslav Prce i Miroslav Rupčić - bez obzira na to što se pokazalo o utemeljenosti optužaba protiv njih - trebala »zastrašiti« Hrvate u Hercegovini i pokazati da se neće tolerirati bilo izgredi nakon što bude nametnuto rješenje za Mostar.