Novi list: 29. 01. 2004.

Zna li Sanaderova vlada svoj posao ili ne

Iako i ministar financija Ivan Šuker ističe da se čak 72 posto PDV-a ubire »na granici«, u Vladi još ne vide da smanjujući PDV samo dodatno potiču uvoz i povećavaju dobit uvoznika i trgovaca, a ustvari inozemnih kompanija i banaka, tih novih gospodara ovdašnje ekonomije

Piše: Ivo Jakovljević

Dok se za Račanovu vladu govorilo da i to u čemu je uspjela (u gradnji cesta, povećavanju plaća, zaposlenosti i poreznih prihoda, približavanju standardima EU itd.) nije znala predstaviti domaćoj javnosti i stoga izgubila izbore, za tek pokrenutu Sanaderovu bi se ekipu u Banskim dvorima već moglo pomišljati da u bilo čemu može uspjeti samo – slučajno.

Već priznate minuse prilikom imenovanja nekolicine ministarskih pomoćnika, pa i činjenicu da među ključnim ljudima koji će voditi nacionalnu ekonomiju nema ni jedno – na državnoj, poslovnoj ili znanstvenoj razini – dokazano, jače ime, može se i zanemariti. Ali, to što je kao prvi potez pred Hrvatskim saborom i javnošću odabrala magloviti manevar s PDV-om, doista potiče na dvojbu: zna li Sanaderova vlada svoj posao ili ne?

Prvo pa mućak

Jer, poput lakmus-papira, Vladin je Prijedlog izmjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost jučer pokazao da – razvodnit ćemo malo boju koju je taj zakonski papir, uronjen u Sabor, izbacio na površinu – premijer i ključni ministri, nadležni za gospodarstvo i financije, još ne znaju odakle bi, čime i u kojem smjeru.

HDZ je, prisjetimo se, gotovo punih deset godina suvereno upravljao državnim poslovima, pa su mnogi u domaćoj javnosti pretpostavljali da će na temelju tog iskustva i s dokazanim stručnjacima za državne financije, makroekonomiju i privatizaciju više-manje s lakoćom preuzeti vlast, te baš na prvom zasjedanju Sabora povući poteze od koncepcijskog i strateškog značenja. Od svake se nove vlade, naime, očekuje da starta s novom srednjoročnom koncepcijom razvoja zemlje, pa u tom okviru i s novom četverogodišnjom projekcijom državnoga proračuna, u sklopu koje bi za mjesec-dva prezentirala i pomno razrađen novi godišnji proračun. Prihvati li parlament tu novu koncepciju, tada iz nje logično proizlaze i projekcije državnoga proračuna, pa tek na njihovu kraju, u izvedbenim papirima i prijedlozi promjena pojedinih poreza ili čak cjeline fiskalnih mjera. Dakako, zbog visokih stručnih zahtjeva te vrste tematike, dobro je u Vladi imati i teorijski visoko upućene stručnjake, kako se parlamentarna rasprava ne bi pretvarala u bujicu besmislica i amaterskoga nadmudrivanja.

Jučer je, međutim, sve (p)okrenuto naopako. Izvan bilo kako skicirane nove razvojne koncepcije, daleko od svake moguće vizije novog državnog proračuna, ali – da paradoks bude još veći – u sklopu nerazjašnjena spora s prošlom vladom o tome je li joj ostavila manjak u državnom budžetu ravan vrijednosti 4,5 ili čak 6,8 posto godišnjeg bruto-proizvoda, premijer Sanader i ministar Šuker ponudili su Saboru smanjivanje poreza na dodanu vrijednost sa stope od 22 na 20 posto, s tim da se primjenjuje tek od 1. siječnja 2005. godine. Ponudili su tu mjeru, »radi podizanja standarda, u korist građana«, iako znaju da trgovcima ne mogu narediti da za iznos tog poreznog rasterećenja snize cijene, kao i to da bi građani iz donjih slojeva na nižem PDV-u, ako bi svi trgovci uredno snizili svoje cijene, imali uštedu od samo 20-ak kuna mjesečno.

Sami su se uvjerili da se 72 posto PDV-a ubire »na granici«, ili u prijevodu da su gotovo tri četvrtine domaće ponude iz uvoza, ali ne vide da smanjujući PDV samo dodatno potiču uvoz i povećavaju dobit uvoznika i trgovaca, a ustvari inozemnih kompanija i banaka, tih novih gospodara ovdašnjega tržišta i ekonomije.

Hazard pred TV-kamerama

I Sanader, i Šuker, pa i Hebrang (kojem je pripala Linićeva dužnost) znaju da bi niži PDV smanjio godišnje porezne prihode za više od tri milijarde kuna, ali vjeruju da će tu razliku namiriti djelotvornijom naplatom poreza, širenjem porezne osnovice i suzbijanjem sive ekonomije (iako se i u teoriji zna da za poticanje poduzetništva i za sužavanje sive ekonomije veći efekt imaju snižavanje poreza na dobit i na dohodak).

Niži PDV, međutim, ne potiče samo daljnji rast uvoza i vanjskotrgovinskog manjka, pa i manjka u platnoj bilanci i u državnom proračunu, nego i novo vanjsko zaduživanje za pokrivanje tih minusa, ali uz sve izvjesnije više kamate. Kad se takvi hazarderski manevri rade brzopleto i pred TV-kamerama, ali bez suglasnosti MMF-a, tada se s razlogom postavlja pitanje: zna li Sanaderova vlada svoj posao.