Predsjednici države i Vlade tvrde da dobro surađuju te tako misle i nastaviti. Istodobno, u javnosti se čuju teze da je novi premijer šefa države već nasanjkao. Slučajem Čačija – problematičnim predsjedničkim umirovljenjem svoga problematičnog bodyguarda – navodno je više naškodio Mesiću nego sebi te mu je stoga već oteo mjesto u hrvatskom srcu. Istraživanja, naime, pokazuju da je Sanader po popularnosti pretekao Mesića i izbio na prvo mjesto. Tako čelnik Liberalne stranke Ivo Banac smatra nužnim da se šef države zaštiti od HDZ-a, koji će ga, tvrdi, pokušati kompromitirati. »Zato mislim da svi mi koji u Mesiću vidimo sidro za kontinuitet reformi započetih 2000. moramo sve učiniti da ga uvjerimo kako ne smije ulaziti u situaciju poput ove sa Čačijom. Moramo napraviti jednu vrstu zaštitne brane oko njega«, kaže Banac i sugerira, kao jedan od mogućih načina, da opozicija već sada dade potporu Mesićevoj predsjedničkoj kandidaturi.

Suradnja Predsjednikovog ureda i Banskih dvora za Hrvatsku je nužna i dobra. Mesićevoj se i Sanaderovoj međusobnoj kooperativnosti u principu treba radovati. Pitanje je ipak na čemu će njihova suradnja počivati, oko čega će se graditi i s kojim ciljem. Činjenica je da su se premijer i šef države dosad složili i na onome što im, obojici, nikako ne služi na čast. Zajedničkim su snagama proizveli skandal Čačija. Sanader je osobno tražio od Mesića da njegova čuvara počasti predsjedničkom mirovinom. Podrazumijevalo se – ruku ruku mije – da o njegovim zaslugama ništa ne pita. Nije reagirao ni kada je u javnost isplivalo more po Čačiju kompromitirajućih činjenica, dapače, sve se dublje uvaljivao.

Ali munjevito je reagirao na Hebrangovu optužbu da je obezvrijedio funkciju predsjednika države. Iako je ona po učinku na javnost pero-lake kategorije. Odmah je Sanaderu uputio pismo, doturio ga medijima, prijeteći da će s Vladom prekinuti suradnju. Šef države, dakle, zna vrisnuti, ali ponekad to čini na krivim mjestima. Umjesto da je kod Sanadera oštro protestirao zbog sapunjanja daske slučajem Čačija, Mesić bjesni zbog osobno mu možda neugodnih ali objektivno sasvim nevažnih Hebrangovih izjava.

Ako će HDZ izblamirati šefa države, onda to sigurno neće biti bez njegova pristanka i sudjelovanja. Predsjednik nije ni maloljetan ni malouman da bi ga trebalo čuvati ili opkoliti zaštitnim zidom. Sa svojim bogatim životnim i političkim iskustvom sigurno je mogao procijeniti rizik u koji se upušta, na lijepe oči Sanaderu potpisujući legalno ali nelegitimno rješenje o Čačijinom umirovljenju. Ideja da opozicija već sada podrži Mesićevu novu predsjedničku kandidaturu – i tako ga veže uz sebe a pokuša držati dalje od šurovanja s HDZ-om – nije realna. Veliko je pitanje koliko je realna i procjena da je Mesić još uvijek »sidro za kontinuitet započetih reformi«. Bio jeste, ali već neko vrijeme nije onaj stari. Više pluta nego što je sidro.