Novi list: 14. 02. 2004.

U rat protiv ratova

Piše: Branko Mijić

Kakve veze mogu imati okrutno zlostavljanje dječaka Marija Gluhakovića na Lošinju, otkriće zakonski zabranjenih genetski modificiranih organizama u više vrsta prehrambenih artikala s napadnim galopom Sanaderove administracije prema NATO paktu odnosno njegovom gospodaru SAD?

Da igrom slučaja malološinjski slučaj nije dospio u javnost, ostao bi tek noćna mora u svome »sivom domu«, poput ubojstva maloljetnog štićenika u Ivancu ili najsvježije pogibeljne »igre« malodobnika u pulskoj ustanovi. Hrvatska s nevjericom otkriva horore u 11 odgojnih domova u kojima se o 1.117 štićenika brine 437 djelatnika s prosječnom plaćom od 4.500 kuna. Tim domovima nedostaje najmanje 25 socijalnih pedagoga i psihologa, kao i materijalna sredstva bez kojih ne može biti njihove svrhe odnosno resocijalizacije onih koji su umjesto sretnog djetinjstva i mladosti osuđeni na okrutnost života.

Istodobno, Ministarstvo zdravstva ustalo je na zadnje noge protiv čovjeka koji je javnost upozorio na moguće prisustvo GMO u hrani koja se u Hrvatskoj prodaje unatoč zakonskim zabranama. No zašto Hebrang i drugovi toliko brinu o jednom nalazu, za kojeg se već unaprijed tvrdilo kako traži makar još dvije ekspertize, a za druge bitnije ne haju? Zato što im nije motiv i cilj brinuti o zdravlju pučanstva, već o onima koji na GMO hrani zarađuju. A oni dolaze izvana, iz onoga dijela svijeta u koji se naglavce želimo »euroatlantski integrirati«. Stoga hvalospjevi koje general Krešimir Ćosić, predvodnik saborskog izaslanstva na parlamentarnoj skupštini NATO-a, sipa na račune Amerikanaca, imaju i svoju znatno dublju pozadinu. Dirljiv je pogotovo dio u kojem Ćosić spominje financijsku pomoć SAD i »razgovore o sprečavanju širenja oružja za masovna uništavanja, naročito nuklearnog« na koje je George Bush pozvao Hrvate, a sam je već odavno počeo raditi na razvoju »minijaturnih« atomskih bombi.

Za ulazak u NATO Amerikanci neće tražiti samo naše vojnike u Iraku, već i druge ustupke vezane za svoju nevojnu industriju, poput pritiska koji su već odavno napravili da Hrvatska ukine zakon o GMO proizvodima i počne ih uvoziti iz njihovog nepreglednog skladišta. I tako nas naši natofili krcaju u NATO vagone u kojima ćemo jesti smeće od hrane i ginuti za profit neke nama strane korporacije. Da će ta kompozicija mrtvih biti do vrha puna, ne treba brinuti, jer njome će upravljati zemlja koja je u posljednjih 25 godina sudjelovala u 89 međunarodnih ratova i zahvaljujući čijim sankcijama u Iraku od bijede, bolesti i gladi umire svakog mjeseca osam do 12 tisuća ljudi, i to posljednjih 12 godina.

Naši susjedi Slovenci koji su ostvarili svoj NATO san, izračunali su da će ih jednogodišnje povećanje vojnog budžeta u skladu s NATO standardima stajati izgradnje pet pedijatrijskih klinika! Nije li stoga vrijeme da, bez obzira na bezočnu propagandu vlastodržaca, već danas razmislimo koliko će u našoj sve izvjesnijoj NATO sutrašnjici Marija Gluhakovića biti izrezano nožem samo zato što nam je od djece bilo važnije posjedovati »tomahawk« vrijedan tričavih 2,5 milijuna dolara?